Zmajevi ili Vatreni

Jel možeš usporediti BiH i Hrvatsku – pitao me Baho ovih dana. (Pre)brzo sam pristao svom omiljenom Sarajliji i riskirao ponovni bijes navijača dvaju država, par stotina Facebook poruka, uvredljivih sms-ova itd. Jer to je bila bilanca moje ranije usporedbe reprezentacija objavljene negdje početkom travnja. Ta kartica teksta u Jutarnjem listu u kojoj sam zaključio da Štimčeva ekipa ipak drži primat u regiji koštala me živaca. Iskreno, da sam imalo slutio koliko je osjetljivost navijača iz BiH na spomen Zmajeva bio bih nešto oprezniji, ali… Iako, nikome ne priznajem da je veći navijač Zmajeva u Zagrebu od mene. Možda tek mali Alen Halilović ili Miro Par, kolega iz Jutarnjeg lista čiji su obiteljski korijeni smješteni na Baščaršiji…

Devet mjeseci kasnije obje momčadi se spremaju za Brazil. Bosanci su do Copacabane stigli kao osvajači skupine, Hrvati kroz baraž, ali su nekako ipak stigli.

 No, neću zbog svega nabrojanog ovaj put promijeniti mišljenje nego jer sam i sam nešto naučio, a to je da se ove reprezentacije ne mogu usporediti.

Jer, tko može tvrditi da je Begović bolji vratar od Pletikose, Džeko od Mandžukića ili Pjanić od Rakitića? Stoke je veći i bolji klub od Rostova, a ruska liga se ne može usporediti s onom engleskom. Uostalom, Subašić brani u bogatom francuskom Monacu koji ne pita za cijenu kada su pojačanja u pitanju, ali je tek rezerva Pletikosi koji je ipak dimenzija više u reprezentaciji- moralna i ljudska vertikala među najboljih 11 Hrvatske.

Pjanića redovito pratim jer navijam za Romu i skidam mu kapu, ali zar nije Rakitić izabran u najbolju momčad prve polovice Primere? S druge strane, Ćorluka je najbolji defenzivac Hrvatske a opet svi znamo koliko Spahić kao kapetan znači Zmajevima. Hrvatska niti blizu nema lijevog beka kvalitete Senada Lulića, ali je Pranjić odigrao vrhunski na tom mjestu u baražu. Jel’ prednost Hrvatske germanska sustavnost i disciplina Nike Kovača ili pak vic i osjećaj za igru Safeta Sušića? Tko može dati odgovor na to pitanje?

Kada sam stavio na papir najboljih 11 – shvatio sam da usporedbe nemaju smisla.

CentralnoGrijanje

No, nešto se ipak može usporediti. Euforija koja u Hrvatskoj nije niti do koljena onoj u BiH.

– Bio sam u Sarajevu na dočeku Nove godine. Znaš kako su odbrojavali zadnje sekunde? Tri, dva, jedan – Idemo u Brazil – pričao mi je neki dan Hrvoje Tironi, prijatelj iz SN-a.

Obojica smo se podsjetili na euforiju na čijim su krilima Hrvati stigli do najboljeg rezultata u povijesti. Te 1998. Hrvati su disali s Ćirinim Vatrenima baš kako se danas u BiH diše sa Sušićevim Zmajevima… Igrači su hrlili na okupljanje reprezentacije a narod im nije dao disati. I na koncu je Hrvatska jednu minutu bila u finalu SP-a. Da taj dan Thuram nije stajao prvi u redu do Boga, tko zna možda bi i osvojili naslov. Ovako je Francuz svoja jedina dva gola u karijeri dao Hrvatskoj na Saint Denisu u polufinalu SP-a.

Desetljeće i pol kasnije, Hrvatska se može pohvaliti redovitim odlascima na velika natjecanja. Doduše, nogomet i reprezentacija u Zagrebu sve više postaju sredstvo za osobne promocije i zaradu pojedinaca, ali još uvijek smo tu negdje. Držimo se nekako. Ako ne na vrhu, onda odmah ispod njega.

I upravo zbog te euforije koja se sada reprizira 400 kilometara istočno od Zagreba vjerujem da BiH može napraviti čuda. Reprezentacija Safeta Sušića ima ono nešto što se u Hrvatskoj pomalo izgubilo; Zmajevi imaju dušu i to će biti njihova forza na Svjetskom prvenstvu. Bosna je zemlja koja još samo ima nogomet. I to vrhunski nogomet koji daje nadu da mogu daleko. A usporedbe? O njima ćemo ako se sretnemo u Brazilu. I to s guštom jer će značiti da su Hrvatska i Bosna otišle jako daleko na turniru…

(BrzeVijesti.ba)