Uhodan biznis: U BiH 247.000 zaposlenih ne zna gdje ide njihov novac od sindikalnih članarina

Sindikat je dobro uhodan biznis koji se vodi logikom profita. Novac odnosno prihodi od članarina u ovom slučaju pokazali su se kao ekstra profit za pojedince i u Savezu samostalnih sindikata (SSS) BiH.

Radnici, naime, ne znaju gdje se troši njihov novac koji daju za sindikalnu članarinu, a koliko je nekima zbog toga došlo „do grla“ svjedoči nedavni slučaj Atifa Š. (61), vozača u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, koji je došao u Sindikat zdravstvenih radnika KS u zgradi Doma sindikata na Skenderiji. Sebi je stavio nož pod grlo i prijetio da će se ubiti ako mu se ne odgovori gdje je novac od članarine koju plaća 37 godina Sindikatu.

Opada povjerenje

Koliko se uopće para prikupi od članarina i donacija, čelnici sindikata nerado otkrivaju. Tvrde da najviše odlazi na pomoć članovima sindikata, a prema informacijama koje smo dobili tokom našeg istraživanja, ukupno oko 247.000 zaposlenih u BiH ne zna gdje ide njihov novac koji mjesečno izdvajaju za svoje sindikate.
Kako saznajemo, članske karte ima 130.000 zaposlenih u FBiH, a svaki radnik svojoj sindikalnoj organizaciji mjesečno uplati od jedne do 15 KM, zavisno od primanja.

Savez samostalnih sindikata BiH (SSSBiH) i svi njegovi granski sindikati, prema riječima predsjednika Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika Amera Toskića, godišnje „okrenu“ oko 970.000 KM, od čega od najma prostora dobiju 370.000, a od članarina 600.000 maraka.

 

 – Odlukom sindikata jasno je regulisano koliko se novca izdvaja za članarine. Apsurd je što ne postoji odluka koja definiše u šta se sredstva troše. Ovdje, izgleda, troši kako ko šta stigne – tvrdi Toskić i zaključuje da povjerenje u sindikate sve više opada, pa samim tim i broj članova. To pokazuje podatak i da je nekoliko predsjednika granskih sindikata prestalo plaćati članarinu Savezu, jer tvrde da se sredstva troše nenamjenski.

S druge strane, bivši predsjednik SSSBiH Edhem Biber kaže za „Avaz“ kako je u vrijeme dok je on bio čelnik na račun Sindikata godišnje od članarina uplaćivano 370.000 KM.

– Najveći dio sredstava od članarina išao je na servisiranje zaštite prava radnika, odnosno plaćanje advokata radnicima. Novac se trošio u te svrhe, što je i osnovna namjena. Vjerovatno jedan od razloga što su prihodi u ovom sindikatu udvostručeni su veće plaće. Zloupotreba novca radnika je moguća jer zloupotreba je ako radnici koji odvajaju svoja sredstva nemaju adekvatan servis i pomoć sindikata – istakao je Biber.

Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti FBiH, tvrdi da je ovaj sindikat prestao plaćati članarinu Savezu, te da su prikupljena sredstva podijelili bolesnima.

– Odakle njima pravo uzimati članarine, a onda odlučivati bez nas? Nemamo pojma ni na što se troši naš novac, koliko ga ima – pitaju se radnici.

Alija Ćućurević, radnik jednog mostarskog preduzeća, za dva mjeseca će napuniti 40 godina radnog staža, nakon čega će u zasluženu penziju. Četiri desetljeća se od njegove plaće odbijaju sredstva za sindikalnu članarinu. Sve to vrijeme Ćućureviću nikada niko nije objasnio gdje se troši njegov novac.

Ćućurević: Šute kao zaliveni

– I u firmi kao i u sindikatu sve hoće kazati, ali kad upitaš za pare, šute kao zaliveni. Ništa ja ne znam, a ne znaju, Boga mi, ni druge kolege. Pitali smo sto puta i u firmi i u sindikatu na šta se troši naš novac od sindikalnih članarina. Niko neće da kaže, a mi ga nemamo kod sebe. Bog zna samo koliko se od moje plaće odbilo. Mislim da se taj novac ne troši pravično. Pitanje je samo gdje je „budžo“, odnosno je li u sindikatu ili u upravi preduzeća – kaže Ćućurević. 

Isplaćuju plaće

I njegov kolega Fadil Zukić ističe da ne zna gdje je novac potrošen. Volio bi, dodaje Zukić, da zna gdje ide ako nije usmjeren isključivo na sindikalne aktivnosti.

Zukić: Ne zna gdje je novac

 Predsjednik Odbora Saveza samostalnih sindikata u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK) Husein Špago navodi, pak, da se „susretao, ali vrlo rijetko, sa situacijama da je neko od članova zahtijevao da mu se obrazloži gdje je novac od članarina, koje se kreću od jedne marke pa naviše“.

CentralnoGrijanje

– Članovi mogu, ako žele, dobiti na uvid taj finansijski izvještaj. Zna se da od plaće ide jedan posto za sindikat. Od toga pola ostaje u sindikatu u firmi, a pola ide u granske, odnosno više organe. Od tih drugih 50 posto, 30 posto ostaje u Sarajevu, a 20 posto se vraća kantonima ili obrnuto. Jedini problem je što se taj novac zloupotrebljava u firmama, odnosno ponekad se troši nenamjenski na neke pomoći, jubileje i slično. Prema mom mišljenju, on isključivo mora ići za sindikalne aktivnosti – kaže Špago.

Na osnovu prikupljenih članarina radnika u Republici Srpskoj, a koji su članovi Saveza sindikata RS, prema procjenama, svakog mjeseca prikupi se oko 450.000 KM iako iz ovog entitetskog sindikalnog tijela ne žele precizirati tačan iznos.

Savez sindikata RS broji oko 117.000 članova, a svako od njih mjesečno izdvaja jedan posto neto primanja, od čega polovina ide za sindikalnu organizaciju u samoj firmi u kojoj rade, a druga polovina u krovni sindikat.

Taj drugi dio se raspodjeljuje na 15 granskih sindikata, teritorijalne urede i sam Savez sindikata RS koji ima 50 zaposlenih i kojima se iz tog fonda isplaćuju plaće i reguliraju druge obaveze.

– Mnogi radnici ne dobivaju svaki mjesec plaću, pa zbog toga i ne uplaćuju redovno članarinu. Također, dešava se da poslodavac uzme taj jedan posto za članarinu, a da taj novac nikada ne ode za tu namjenu – kazala je sekretar Sindikata RS Velka Odžaković.

Netransparentno trošenje

Jedna od rijetkih sindikalnih organizacija u RS koja je ove godine digla svoj glas zbog netransparentnosti trošenja novca od članarina bio je Sindikat Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS.

Oni su optuživali Granski sindikat uprave RS da im nikada nije dostavio nijedan izvještaj koji se odnosi na trošenje tog novca.

– U protekle četiri godine članovi Sindikata FZO RS uplatili su više od 145.000 maraka. Međutim, nikada nismo dobili finansijski izvještaj o načinu korištenja tih sredstava – tvrde u ovom sindikatu.

Sakib Kopić: Naši čelnici žive na račun opljačkane radničke bijede

 

Kopić: Smučilo mi se

Sakib Kopić, predstavnik Sindikata radnika tuzlanskog „Polihema“, koji se godinama bore za vlasništvo nad hotelom „Stela“ u Neumu, smatra da je trošenje novca od sindikalne članarine koji pripada krovnoj sindikalnoj organizaciji „apsolutno netransparentno“.

– Veliki je to novac, koji se slijeva u kasu Saveza sindikata u Sarajevu. Iz te kase, očito, dijele se te basnoslovne plate sindikalnim funkcionerima, plaćaju se njihove dnevnice, vozanja itd. Kad sam prije, otprilike, dvije godine svratio u restoran koji se nalazio u sjedištu Saveza u Sarajevu, očima svojim sam vidio kako čelnici granskih sindikata tamo imaju otvorene račune da jedu i piju. Smučilo mi se, ne od toga koliko će oni tamo popiti kafa džaba već od činjenice da ti ljudi žive na račun opljačkane radničke bijede koja na ulici traži svoja prava, a da ti isti čelnici nikad nisu došli među nas. Oni su se odrodili od radnika upravo da ih radnici ne bi pitali gdje se troše njihove pare – navodi Kopić.

Kako se krovna sindikalna organizacija odnosi prema svojim članovima, najbolje svjedoči slučaj Emine Busuladžić, članice Izvršnog odbora Sindikata radnika „Dite“ u Tuzli. Busuladžić je prije nešto više od dva mjeseca, nakon iscrpljujućih protesta i štrajkova glađu, doživjela infarkt i hitno prebačena u UKC Tuzla.

S jednog od protesta radnika „Polihema“ i „Dite“

– Prvo što sam pomislila kad sam došla sebi je kako ću platiti boravak u bolnici s obzirom na to da mjesecima nemamo plaću niti zdravstveno osiguranje. Kad sam izašla iz bolnice, podnijela sam zahtjev Kati Iveljić da mi s računa Sindikata odobre pomoć od 500 KM kako bih mogla platiti lijekove koji su mi propisani. Odobrili su mi 150 maraka i to bez ikakvog obrazloženja. A ja sam sindikalnu članarinu plaćala 37 godina – kaže Busuladžić. 

Ne krijući svoju ogorčenost na odnos Sindikata, kako prema njenom tako i drugim sličnim slučajevima, Busuladžić pita i da li je članarinu plaćala „da bi se Kata i njeno društvo mogli vozati po Tuzli i Sarajevu i primati plaću kakvu ne primaju ni univerzitetski profesori“, dok oni koji ih plaćaju skapavaju gladni i bolesni. Busuladžić je, također, uvjerena kako novcem od sindikalne članarine raspolaže samo uski krug ljudi.

(Avaz.ba)