Smajl Imamović: Boli kad jedini preživiš

Smajl Imamović, 24 godine nakon tragedije u rudniku Dobrnja-Jug u kojoj je poginulo 180 rudara, priča kako je preživio.

Dvadeset šestog augusta 1990. u rudniku Dobrnja-Jug kod Tuzle, nakon eksplozije ugljene prašine poginulo je 180 rudara. Samo je jedan čovjek uspio preživjeti – Smajl Imamović.

Suprug i otac dvojice sinova za Al Jazeeru priča o svojoj traumi, 24 godine nakon nesreće.

„Toga dana, 26.8. 1990. kada smo se vratili iz Sarajeva, sjedio sam sa suprugom i pio kafu, razgovarali smo u vezi povećanja ličnog dohotka… Imali smo prozivku u frlezi (mjesto gdje se vrši prozivka i evidencija rudara) i ja sam bio na dopremi repromaterijala za jamu“, počinje Smajl priču dok hoda po porušenoj zgradi u bivšem rudarskom kompleksu.

‘Rekli su da će doći’

„Ja sam otišao sporednim hodnikom, gdje me između sedmog i osmog sprata zatekla ta kobna nesreća. Osjetio sam zelenkasto-plavu svjetlost, tu su sekunde odlučivale prije eksplozije, ne sjećam se ničeg više.

CentralnoGrijanje

Nakon par dana kad sam došao svijesti – ja u bolnici. Kraj mene moja supruga otac, rodbina. Pitam za svoja dva rođaka, dva brata, koji su također izgubili život – gdje su oni i da mi podignu platu. Rekli su mi, doći će oni…, ali oni se nisu nikada vratili…

Razlog ljekara koji navode da sam preživio, kažu da je bio jer sam doživio kliničku smrt. Jer je dozvoljena količina ugljik-monoksida 0,003 posto i preko kože može da dođe do smrtnog slučaja.

Nakon pet dana ja sam doznao da su svi moji komorati u matičnoj trećoj smjeni izginuli.

Nakon svih tretmana u bolnici, ja kod kuće. Ne smijem zaspati – da budem u zatvorenom prostoru i da je ugašeno svjetlo jer me to potpuno asocira kao da sam u jami. I sada radim, imam 32 godine staža, nadzornik sam na vanjskom prometu, tojeste na bušotinama.

Kao jedinog preživjelog rudara, ovo je moj drugi rođendan. Jer ostati živ od 180 ljudi i sa tom boli čitav život ovaj da živi se – teško je, teško….”

Izvor: Al Jazeera