Preko Ostalih do Herceg-Bosne – Čovićeva nemoguća misija

Zastupnički dom Parlamenta BiH u utorak, 21. januara, razmatrat će nekoliko amandmana na Ustav BiH. Usvajanje nekog od njih, značilo bi, nakon više od četiri godine uzaludnog truda, provedbu odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ”Sejdić – Finci”.

Zadnji sastanak predsjednika bh. stranaka sa evropskim komesarom za proširenje Štefanom Fileom krah je doživio nakon što je prvi čovjek HDZ BiH Dragan Čović, među mnogim, postavio i zahtjev za izmjenu načina mijenjanja Ustava BiH. Zatražio je Čović da, umjesto dosadašnjeg sistema u kome je potrebna dvotrećinska u Zastupničkom (28 od 42 zastupnika) i opća većina u državnom Domu naroda (8 od 15 delegata), za izmjenu vrhovnog zakona i u gornjem domu bude potrebna dvotrećinska većina (10 od 15 delegata).

Dva su razloga za ovakav potez. Prvi je cementiranje izmjena Ustava, ukoliko se ikada postignu njemu prihvatljive. Njemu prihvatljive, očito je iz mjeseci, pa i godina do sada, jedino su one koje će, ako ništa, udariti temelje trećeg entiteta.

Drugi razlog Čovićevog insistiranja da se promjeni način mijenjanja Ustava mogao bi biti naredna sjednica državnog Parlamenta. Evo i zašto. Amandmani koji će biti razmatrani dolaze iz SDA, zajedno SNSD-a i SDS-a, te iz dva HDZ-a. U amandmanu stranaka iz RS, te amandmanu SDA, leži briga Dragana Čovića. Oba donose, kada je Predsjedništvo BiH u pitanju, brisanje etničke odrednice kao najjednostavniji način rješavanja slučaja ‘’Sejdić – Finci’’. Dakle, ne izlaze u susret snagama (čitaj HDZ BiH) koje love u mutnom kako bi na mala vrata oživjele ideju Herceg – Bosne.

A sjednica Zastupničkog doma, iako dogovora lidera nema, možda i neće biti mrtvo slovo na papiru. Razlog tome su stavovi drugih predsjednika, sem politikantskih Čovića i možda Martina Raguža (HDZ 1990), da je potrebno držati se duha presude. Taj duh niti jednom rječju ne pominje jedakopravnost konstitutivnih naroda i davanje sigurnosti istim da im neko drugi neće nametnuti izbornu volju. Što ne znači da to nije potrebno.

Upravo u razmišljanju pet, od sedam, lidera leži činjenica da Parlament možda i može do rješenja. Naime, tri zastupnika HDZ BiH, uz podršku, od HDZ 1990 otuđenog, Bože Ljubića, ne bi mogla spriječiti usvajanje jednostavne provedbe presude i deblokadu puta BiH ka EU. Pet stranaka (SNSD, SDS, SDP BiH, SDA i SBB) imaju 32 zastupnika, što je i više nego dovoljno, ukoliko se slože oko jednog prijedloga, da se Ustav izmijeni.

CentralnoGrijanje

Mnogi će postaviti pitanje podrške lidera SNSD-a Milorada Dodika stavovima Čovića. No, ne treba zaboraviti da upravo SNSD daje najjednostavnije rješenje. Nije li upravo zbog toga Čović u petak prvi put zatražio mijenjanje načina mijenjanja Ustava? Nije li možda dobio signal od Dodika da amandman neće biti povučen?

Analizirajući stanje u donjem Domu (Zastupničkom) državnog Parlamenta, može se zaključiti kako je moguće postići gotovo jednoglasje. Iz zastupničkih klupa jasno dolaze naznake da je to što bi četiri zastupnika iz dva HDZ-a mogla glasati protiv nečega što ne znači treći entitet samo njihov problem, da se radi o principima demokratije, te da četvorica ne mogu biti važniji od ostalih 38, ali prije svega ne mogu biti važniji od evropske budućnosti BiH.

Zaštita Hrvata, kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, i njihovog prava da im se ne nameće izborna volje, može se, naknadno, regulirati izmjenama Izbornog zakona. Ukoliko demokratije bude u Zastupničkom, situacija nije puno drugačija ni u Domu naroda. Osam delegata, dakle pola, sigurno bi podržalo izmjene Ustava. I ovdje dolazimo do razloga Čovićeve inicijative od petka, jer deset ruku ipak je teže skupiti nego osam. Tih osam zauvijek bi moglo ideju Herceg – Bosne, a time i Čovićevu predizbornu pa i izbornu pobjedu učiniti samo pustim snom.

Aktuelno stanje Čoviću ostavlja samo jednu, i nju na staklenim nogama (mora ga podržati sve jači i željniji svoga mišljenja i stava Martin Raguž), mogućnost blokade u Domu naroda, a to je aktiviranje mehanizma vitalnog nacionalnog interesa Hrvata. Konačnu odluku tada bi donio Ustavni sud BiH. A tada, tada bi, čak i laički gledajući, bilo bi zanimljivo vidjeti, koji bi to sud evropsku budućnost jedne države ocjenio štetnom po bilo čiji nacionalni interes.

(Kenan Ćosić/ Vijesti.ba)