Pljačkaška privatizacija opustošila

Među propalim fabrikama na području Tuzle, u prvom redu izdvaja se „Polihem“, nekadašnji gigant u hemijskoj industriji, danas žrtva pljačkaške privatizacije. Preko hiljadu radnika Polihema ostavljeno je na milost i nemilost glavnim akterima privatizacijske priče, ali i vlasti koja više od decenije nije imala sluha za apel za pomoć.

Dovoljno je samo pomisliti da neka fabrika upošljava oko 1 200 radnika, da ima godišnji obrt  oko 120 miliona maraka, da za samo jednu godinu napravi hotel pod nazivom Stella od viška prihoda i plaća radnika. Upravo takvo odlično poslovanje imao je Polihem, nekadašnji gigant u vrhu hemijske idustrije u Tuzli, koji se bavio proizvodnjom lužine i kiseline, te poliola. Istovremeno, neodoljivo je zamirisao naizgled podobnim kupcima putem privatizacije, koja se u poslijeratno vrijeme nametnula kao ruka spasa onima koji su sami sebe hranili, sebe ali i druge.

„Bio je upis dionica. Oko 88 strateških firmi bilo je u Federaciji BiH. Međutim, neko je ovo osmislio da bi se domogao. Znate kako je ovo išlo, kupit ću dionicu za dvije marke i dobit ću Polihem koji donosi. Imali smo i strateškog partnera i tu nisu htjeli da dovedu, samo da bi se opljačkao“, navodi Enes Tanović, predstavnik Polihema Tuzla.

Oni koji su putem privatizacije dobili palice u svoje ruke, iskoristili su mogućnost za nove kredite, milionske, a sav dug je na adresi ostavljenih i poniženih radnika nekadašnjeg giganta. Tanović ističe da  je oko stotinu radnika već umrlo od neimaštine, njih oko 400-500  danas nema šta da jede, dok se protiv 200 vode sudske presude.

CentralnoGrijanje

Iako su radnici mjesecima nastojali očuvati imovinu fabrike, čak živeći u šatorskom naselju u samom krugu Polihema, ista je opljačkana, dijelovi fabrike bukvalno isječeni i prodani kao staro gvožđe.
Bez obzira na postojeće stanje, predstavnici Polihema  vjeruju u mogućnost njegovog oživljavanja, putem odvojenog dijela fabrike.

„Jedna manja membranska elektroliza koja vrijedi 70 miliona, kad bi se uložila, tada bi  sva kiselina za Termoelektranu bila obezbjeđena i ne bi uvozili iz Srbije i Hrvatske. Za tri –četiri godine sve bi bilo vraćeno, radilo bi najmanje 100 ljudi, a uz to i još par fabrika, a onda idu polioli koji donose milione maraka“, pojašnjava Tanović.

Polihem je 12 godina pod ključem, radnici od istog ne odustaju i dalje će svoje zahtjeve za njegovim oživljavanjem stavljati pred buduću Vladu TK.

(RTV Slon)