Plasto: Rudarstvo u BiH posve zapostavljeno

Razgovarao: Fahrudin Smailović

Za Al Jazeeru je o nesreći u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica govorio Muhamed Plasto, inženjer u RMU-u Kakanj.

Plasto je autor više stručnih radova iz oblasti oblasti unapređenja zdravlja i radne sredine rudara, te tehničkih unapređenja u radu rudara. Na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli 2010. godine stekao je zvanje magistra tehničkih nauka iz područja rudarstva.

  • Iznenađuje li vas ili, recimo tako, čudi nesreća u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica?

– Vrlo je nezahvalno u ovom trenutku odgovoriti na ovo pitanje. Ali dosadašnja iskustva i frekventnost pojava gorskih udara u Rudniku Zenica ukazuju na njihovu periodičnost u manifestiranju s obzirom na prirodne uslove eksploatacije koji su prisutni u ovom Rudniku.

Gorski udari su iznenadna, trenutna rušenja stubova ili otvorenih dijelova ugljenog sloja, praćena tutnjavom, potresom, vazdušnim udarnim talasom, izbojem uglja u prostoriju i rušenjem podgrade. Najčešće se javljaju u rudnicima gdje se eksploatacija vrši na velikoj dubini.

  • Saopćeno je da je do nesreće došlo nakon gorskog udara izazvanog zemljotresom koji se desio u blizini Zenice. Mogu li se gorski udari predvidjeti i mogu li se ovakve nesreće spriječiti?

– Do gorskog udara dolazi zbog iznenadnog oslobađanja energije elastičnih deformacija, akumulirane u ugljenom sloju ili u pratećim stijenama. Gorski udari se klasificiraju u dinamičke pojave u rudnicima koje se manifestiraju najčešće u oblicima opasnosti od zarušavanja rudničkih prostorija. Stijene u zemljinoj kori nalaze se u napregnutom ravnotežnom stanju.

Nakon izrade jamskih prostorija to stanje se narušava i dolazi do preraspodjele napona. Ako je napon u stijeni veći od njene čvrstoće, dolazi do pucanja stijena. Da bi se ti efekti kontrolisali, vrši se podgrađivanje jamskih prostorija na način da se prema intenzitetu pritiska vrši i odabir tipa podgrade.

Da bi se eliminisale eventualne pojave gorskih udara, potrebno je voditi računa tokom projektovanja, razrade prostorija kao i pravog izbora otkopne metode. Naravno, i pored toga potrebno je sistemski primjeniti pojedine mjere prevencije kojima se otkrivaju mogućnosti nastanka gorskih udara kao što su kontrola preventivnim bušenjem i mjerenju sitneži u njima, mjerenje veličine i brzine relativnih pomjeranja krovine, mjerenje seizmičkih pokreta, itd.

Naravno, ove nabrojane mjere spadaju u sferu teorijskih razmatranja koje nisu detaljno prikazivane u domaćoj literaturi i pitanje je koliko su prisutne u praksi.

Za izbjegavanje opasnosti od gorskih udara u sredinama u kojima se očekuju primjenjuju se mjere u smislu:

– povlačenja ljudi i opreme iz opasne zone,

– osiguranja otkopa i rudničkih prostorija čvršćom podgradom, čeličnom ili samohodnom hidrauličnom podgradom.

  • Šta rudarima u BiH treba od države da bi bili sigurniji?

– Prije svega, treba predstaviti trenutno stanje rudarstva u BiH kako bi eventualno mogli da artikulišemo obaveze države prema rudarima u širem smislu kao i u sferi sigurnijeg rada.

Današnja situacija u bosanskohercegovačkom rudarstvu, posebno ugljarstvu, veoma je kompleksna i karakterišu je ekonomska i ekološka neracionalnost koja se uočava prije svega kroz sljedeće:

– tehnološko zaostajanje i kontinuirani pad produktivnosti,

– nekonkurentnost u komparaciji sa svjetskim ugljarskim standardima,

– kontinuirani gubici u poslovanju,

– hroničan nedostatak kapitala za investicije,

– nepovoljna struktura zaposlenosti, itd.

Navedena analiza potvrđuje da je posljednjih godina preduzeto veoma malo da se ovakva situacija popravi i Elektroprivreda BiH je ulagala uglavnom sporadično i neselektivno u pojedine rudnike i na tekuće održavanje postojećih kapaciteta.

Višegodišnji akumulirani problemi u funkcionisanju ugljarskog sektora još stoje i krajnje je vrijeme da se priđe restrukturiranju sektora ugljarstva u Bosni i Hercegovini, u okviru čega sigurnosti treba posvetiti posebnu pažnju.

  • Koje su najveće opasnosti koje prijete rudarima u BiH?

– Presudan i bitan faktor za determinisanje opasnosti koje su prisutne u rudarstvu je formirana radna sredina i način eksploatacije (podzemna ili površinska).

Na prostorima sadašnje Bosne i Hercegovine i bližeg okruženja, dakle prostora bivše Jugoslavije, postojanje rudarenja ima višestoljetnu tradiciju. Problemi sa kojima se rudari susreću vezani su za samu rudarsku sredinu koju sačinjavaju: rudnički radni prostor, klimatski faktori i drugi, uglavnom štetni rudnički uticaji (opasni gasovi, zaprašenost, buka, vibracije, ograničena vidljivost i slično).

Rudari, obavljajući svoju djelatnost svakodnevno, prisiljeni su da “komuniciraju” s podzemnom okolinom i mjestom rada i da se prema njemu odnose sa strahopoštovanjem, jer su te opasnosti praktično utkane u njihove živote. Svako zanemarivanje ili izazivanje znakova koje priroda i jama šalju može biti kobno za život cijelog “kamarata” smjene.

Za nepoštivanje ili olako shvaćanje tih implicitnih i nepisanih pravila veoma često se plaćala najviša cijena. To je uslovilo razvitak svojevrsnog strahopoštovanja prema jami i rudniku, o kome govori i natpis “SRETNO” koji stoji iznad svih ulaza u jamu. Tim univerzalnim pozdravom se pozdravljaju svi rudari u svijetu.

CentralnoGrijanje
  • Koje vrste nesreća se mogu uspješno spriječiti uz pomoć opreme koja je dostupna rudarima?

– Dakle, prije svega treba objasniti pojam opasnosti kao same pojave i njene manifestacije ili događanja, čije uzroke nastajanja i posljedice djelovanja treba posmatrati u širem kontekstu. Opasnosti koje se mogu javiti u podzemnoj eksploataciji u osnovi mogu biti:

– prirodne i

– antropogene, nastale usljed uticaja ljudi – radne sredine – sredstava rada.

Ovakva podjela je iskustvena i ograničeno upotrebljiva, a zasnovana je na teoretskim osnovama podjele.

U prvu grupu spadaju prirodne opasnosti na koje se ne može uticati i koji su faktičko stanje date rudarske sredine. U ovu grupu svrstane su pojave raznih štetnih i opasnih gasova, prisustvo opasne ugljene prašine, pojave rudničkih požara kao i iznenadni prodori vode i žitkih materijala.

U drugu grupu svrstane su antropogene opasnosti koje su stvorene uzajamnim interaktivnim djelovanjem čovjeka na radni prostor i na sredstva rada.

Djelovanjem radne sredine nastaju razne dinamičke pojave kao što su: opasnosti od zarušavanja, podzemni pritisci – gorski udari, izboji gasova, eksplozije gasova, eksplozije eksplozivnih sredstava, eksplozije ugljene prašine, itd.

Korištenjem sredstava rada i obezbjeđenjem odgovarajućeg radnog komfora stvaraju se razne situacije koje mogu da izazovu određene krizne situacije, a to su: klima radne sredine (temperatura vazduha, vlažnost vazduha, brzina strujanja), buka, vibracije, osvjetljenje i dr.

  • Kakve se vrste upozorenja koriste u rudnicima u BiH?

– Iz svega što je do sada rečeno može se steći utisak kompleksnosti rudarenja, posebno u ugljarstvu, gdje su prisutne razne opasnosti.

Sistem  kontrole i prevencije dešavanja udesa u rudnicima uglja u BiH u načelu ne zaostaje za svjetskim standardima kad je u pitanju najčešći  način kontrole parametara radne sredine. Tu prije svega mislim na kontrolu parametara kvantiteta i kvaliteta jamskog vazduha, koji se prati sofisticiranim načinom na svim dostupnim mjestima u jami kao i drugim tehničkim paramertima potrebnim za normalno odvijanje proizvodnog procesa.

Dakle, to je kontinuirano evidentiranje svih potrebnih parametara na jednom mjestu, iz koga se može blagovremeno intervenirati po uočenoj opasnosti. Naravno, sve nabrojane opasnosti, kao što je ova koja se desila, na ovaj način se ne evidentira, tako da je i proaktivno djelovanje onemogućeno i uskraćeno.

• Koji su vaši prijedlozi, kao stručnjaka, za postizanje veće sigurnosti u rudnicima?

– Da bi se provela analiza konkretnih mjera za sprečavanje dešavanja opasnih situacija u rudnicima, potrebno je pravilno identifikovati i definisati opasnosti, dati im dimenziju, utvrditi frekventnost, štetne posljedice te nakon procjene upravljati njima u svakodnevnom životu rudnika, promjenjivom okruženju i budućem savremenom, ali uvijek kriznom vremenu.

Suština upravljanja opasnostima i incidentnim događajima je u prihvatanju mogućnosti (trpljenju) nekog gubitka, odnosno štete koja je posljedica manifestiranog opasnog događaja.

Drugim riječima, ukoliko se ne uspije upravljati svim opasnostima koje prijete ili bar onim najvećim, postoji opasnost od nefunkcionisanja ili gašenja cijelog rudnika uz sigurno velike gubitke materijalne i nematerijalne prirode.

Identificiranjem opasnosti sa najvišom skalom uticaja u pojedinim rudnicima može se svakako preventivno djelovati u smislu povećanja općeg stepena zaštite na radu i lične i kolektivne na način da se utvrde koje opasnosti se mogu ili moraju tolerisati, a isto tako i opasnosti za koje treba iznaći najefikasnije načine za njihovo smanjenje.

TOLERANCIJA DRUŠTVA

Dvije glavne smjernice kojima se treba voditi pri evaluaciji i otklanjanju mogućih štetnih posljedica opasnih dešavanja u rudnicima su:

– Aktualna društvena javnost, pokazalo se, ima veoma nisku toleranciju za opasnosti za čije se uklanjanje veoma teško nalaze sredstva u trenutnom ekonomskom ambijentu i države i privredne grane.

– Tolerancija društva na manifestirane opasne događaje, ili kako se često kaže nesreće u rudnicima, ovisi o koristi i dobrobitima koje donose rudnici u ukupnom privrednom ambijentu, mada se sa opasnostima u ovoj oblasti saživjelo i kao takvi su postali društvena zbilja.

Treba naglasiti da naše društvo ima veoma nizak prag tolerancije prema ovim opasnostima, posebno u rudarstvu pa je sklono “tešku ozljedu” percipirati kao “katastrofalnu”.

Bez obzira na sve rečeno u ovom tekstu i ono što nije rečeno, a dobro je poznato, za djelatnost kakva je rudarstvo, posmatrajući svaki njegov sastavni dio ili cjelinu, ljudsko znanje i ljudski faktor su ključni segmenti cijelog procesa.

Rudarski radovi u Jami Raspotočje Rudnika Zenica u velikoj mjeri se odvijaju u sredinama koje odgovaraju navedenom, tako da ne čudi pojavljivanje, odnosno dešavanje gorskih udara u ovom rudniku.

Izvor: Al Jazeera