Kolega, koliko košta laž?

“Tijanu oteli zelenaši kojima je njen otac dužan novac” bio je to samo jedan od novinskih naslova, vjerovatno najsramniji od svih, koji se pojavio u tih nekoliko dana dok se nije saznalo za tragičnu sudbinu ubijene djevojčice Tijane Jurić.

Kako li se kao čovjek danas osjeća novinar koji je ovo napisao? Kako li se osjeća urednik koji je ovaj tekst odobrio? Gdje je nestala odgovornost prema javnosti? Gdje su nestala moralna načela? Gdje je nestala profesija? Da li su je pojeli bitka za tiražom? Bitka za opstankom? Bitka za  gledanošću? Bitka za profitom? Ili je to samo “uradak” priučenog novinara bez osjećaja odgovornosti prema javnosti, prema žrtvi i njenoj porodici?

Ovo nije napad na profesiju, ovo je odbrana profesije od uljeza, od onih što su se uhvatili pera i postali pisci bez poznavanja osnovnih pravila profesije, osnovnih postulata zanata kojim žele da se bave. Onih koji jednu suzu nisu prolili suočavajući se sa crvenom olovkom koja im masakrira tekstove i križa početničke promašaje, koja brusi profesionalce.

Naravno da nije novinarstvo moglo da ostane moralno netaknuto u društvu urušenih moralnih vrijednosti (i novinari su ljudi koji žive u tom društvu), ali poziv na alarm da nešto mora da se promijeni, da mora da se zaustavi, je izjava oca ubijene djevojčice da su ga novinari ucenjivali!!!

Zato je više nego ikada opravdana brza reakcija Udruženja novinara Srbije, koje je nakon tog iskaza Igora Jurića upozorilo kolege da su urednici i novinari dužni da se pridržavaju etičkih normi i Kodeksa, te da se novinari u prikupljanju informacija ne smiju služiti iznudom, prijetnjom i proganjanjem izvora informacija.

Ali neće moći UNS sam, u poslu “provjetravanja” profesije morali bi da se okupe i svi drugi ugledni članovi struke, i pokušaju da zaustave ili da spasu i samu profesiju i javnost od njenog pogubnog djelovanja.

Naravno moralo je i ranije, ali ni sada nije kasno. Možda.

CentralnoGrijanje

Da bi došlo do vraćanja novinarstva moralnim i profesionalnim pravilima, vrijednostima i podizanju svijesti mladih kolega koliku odgovornost ovaj posao ima kada je u pitanju javno mnjenje, potrebno je prvenstveno jednom zauvijek utvrditi tačnu vlasničku strukturu medija.

Drugi korak morao bi biti institucionalna blokada računa svih onih koji opstaju iako imaju milionska dugovanja. Zašto? Pa zbog toga što ti mediji opstaju još samo zahvaljujući čistom reketu, jer se u njima objavljuje isključivo samo ono što se dobro plati. Tu ne postoji interes javnosti, kodeks, istinito informisanje. Tu je jedini odlučujući faktor novac. Jer za isti možeš da naručiš i pjesmu u kafani i laž u novinama. Ovo drugo je postalo mnogo popularnije.

Drugi faktor koji je doveo do urušavanja i zloupotrebe profesije, je bjesomučna trka za tiražom i gledanošću koju diktiraju marketinške agencije. To im daje često i pravo da kontrolišu i uređuju iz sjene. O tome se naravno malo priča i malo piše, jer se uglavnom polemike vode o uticaju politike i političara na medije, dok je uticaj agencija, iako mnogo jači i djelotvorniji i od političke kontrole, zabran i veoma riskantna tema.

Sve to ozbiljno društvo, ali i sama profesija morala bi da zaustavi. I da se više nikada ne dogodi da se neki novinar ili mediji na ovaj način poigra sa porodicom i sudbinom bilo kojeg djeteta, iz bilo kog razloga.

U suprotnom sami mediji gube svrhu vlastitog postojanja, a to je “služenje istini i javnosti”.

Piše:  Mirjana Kuskum

(Vijesti.ba/Glas Srpske)