Fahrija Karkin: Olegu Čavki nije mjesto u sudnici

Iako je najavio da će ići do Strasbourga sa žalbom na presudu izrečenu Zijadu Turkoviću, u procesu u kojem su optuženi dobili ukupno 100 godina zatvora, advokat Fahrija Karkin je uvjeren da će presuda pasti već na prvoj stepenici, u Sudu BiH…

Najavili ste žalbu na presudu Suda Bosne i Hercegovine u slučaju Turković u Strasbourgu i to zbog medijskog praćenja cijelog postupka. No, umjesto Strasbourga, žalili ste se Sudu BiH?
– Sada sam iskoristio pravo redovnog pravnog lijeka. Uručio sam žalbu na prvostepenu presudu koju će rješavati, nažalost, isti Sud, jer je takva procedura u Sudu Bosne i Hercegovine, pošto još nemamo vrhovni sud, koji bi se morao formirati da bude apelacioni. Mislim čak da neće biti potrebe ni da se ulaže bilo kakav pravni lijek Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Zašto to mislite?
– Zato što će ova žalba biti uvažena.

Otkud tolika samouvjerenost?
– Ja sam uvijek samouvjeren kad imam podlogu. A ovu podlogu zasnivam na prvih pedeset stranica žalbe koju sam napisao i koja sadrži niz bitnih povreda, apsolutno bitnih povreda postupka. Nikada do sada nisam pisao žalbu koja sadržava sve moguće bitne povrede koje je predvidio Zakon o krivičnom postupku, ama baš nijednom. Pojedine povrede su ponavljane više puta tokom krivičnog postupka, pa i u pisanju presude. Ono što je najbitnije jeste da su strašno povrijeđena prava optuženog. U prvom redu bi to bilo ravnopravnost stranaka, za što se zalaže Sud u Strasbourgu. I ja sam, zaista, citirao niz sudskih odluka. Govorim, naprimjer, o tome da se isto vrijeme mora ostaviti optuženom, kao i tužiocu da iznese svoj slučaj. Ovdje je Tužilaštvo iskoristilo svoje pravo i saslušalo 137 svjedoka, 21 vještaka i 666 materijalnih dokaza, i zato je trebala godina i po. Odbrana je, ne moja odbrana, nego odbrana svih u tom predmetu, imala sveukupno tri mjeseca. Nije to ravnopravan postupak, niti može biti ravnopravan, pogotovo što su odbijeni dokazni prijedlozi koji su bitni.

Susreti sa Šejlom i Zijadom

Molim Vas, konstantno se tokom procesa pominjao i proces protiv tužitelja. Da li ste se time bavili u žalbi?
– Naravno, to je uvršteno i zaista ima istaknuto mjesto u žalbi. Jedan od žalbenih razloga jeste da je u postupku učestvovalo lice koje se trebalo izuzeti.

A to lice je?
– To lice je Oleg Čavka.

Zašto je tužitelj Oleg Čavka trebao biti izuzet?
– On je trebao biti izuzet jer mu nije mjesto u sudnici, a pogotovo mu nije mjesto u sudnici gdje se sudi Zijadu Turkoviću.

Morate to objasniti.
– Objasnit ću i to vrlo jednostavno. Tokom davanja uvodnih riječi, dakle, prije tri godine, mi smo odmah spomenuli da ćemo predložiti Olega Čavku kao svjedoka, svjedoka odbrane, iz razloga što se tvrdilo da je Oleg Čavka ne u nekom drugom predmetu, nego baš u predmetu svjedoka-pokajnika primio 30.000 eura mita, i da se protiv njega vodi neka predistraga pred Kantonalnim sudom. Na kraju krajeva, donesena je naredba o provođenju istrage, i to je već jedna ozbiljna stvar. I pored toga, njega niko neće da izuzme i on i dalje zastupa Tužilaštvo u ovom predmetu.

Recite mi, imate li Vi informacije: da li je taj proces protiv Čavke aktueliziran?
– On je vrlo aktivan, jer je donesena naredba. Kad se donese naredba o provođenju istrage, istraga se mora dovršiti na dva načina – ili će se obustaviti jer nema dokaza, ili će se završiti na način da će se praviti optužnica. S obzirom na to protiv koga se vodi taj postupak i protiv koga je donesena naredba, ne vjerujem da će se to tako lako završiti obustavom postupka.

Zašto?
– Zato što je kolega tužilac protiv svog kolege, i to kolege državnog tužioca, donio naredbu da se vodi istraga. To nije mala stvar.

Kod nas se čini da jeste. No, čini li se Vama da je ta predistraga, koja je jako dugo trajala, ipak imala veze sa procesom na koji se Vi žalite?
– Upravo tako, jer je uporedo s tim protiv tužitelja Čavke vođen disciplinski postupak. Zašto nije disciplinski tužilac iskoristio i ovo, kao otežavajuću okolnost, umjesto što se nagađao s njim i odbio mu 10 posto od plate šest mjeseci?

Disciplinski tužitelj Arben Murtezić je tada u Oslobođenju rekao da to nije njegov posao, već posao redovnog Tužiteljstva.
– Kako nije? Disciplinski tužilac, čak i ako ne primi disciplinsku prijavu, a ima informacije da se tužilac tereti za neke poteze, može po službenoj dužnosti inicirati i voditi postupak.

Očito je da može, ali i ne mora, no koliko se to što ne mora odražava na povjerenje u Sud?
– Rezultat je strahovito nepovjerenje građana. Dakle, ne samo nepovjerenje nekog optuženog Turkovića i njegove odbrane nego je to ono što i ja i svako od nas čuje da se priča u narodu. Pa, pazite, na jedan vrlo elegantan način se to moglo riješiti u prvom nastupu, kad smo mi tražili da Čavka bude svjedok – glavni tužilac je samo trebao njega skloniti iz predmeta.

Zašto ste zapravo insistirali na Čavkinom svjedočenju?
– Upravo na te okolnosti: sastajao se sa pokajnikom, sastajao se sa optuženim, imao je sve telefone i u tim telefonima i tragove tih komunikacija. Najčudnija situacija je što su od svih oduzeti telefoni, osim od svjedoka-pokajnika, pa se ne može ni utvrditi gdje je i s kim je komunicirao. Da bude jasnije, govorim o pokajniku Isljamu Kalenderu. Ali, evo, da ne govorim samo o njemu: kontrolisan je telefon Zijada Turkovića i Šejle Turković, a upravo na njihovim telefonima imaju tragovi mnogostruko obavljenih komunikacija između tužioca i Šejle i Zije Turkovića.

Vi hoćete da kažete da je Oleg Čavka sinhronizirano razgovarao i sa optuženim, i sa njegovom ženom, i sa svjedokom-pokajnikom. To je jedan od glavnih argumenata u Vašoj žalbi?
– Ali nije najvažniji. Žalio sam se i zato što je ostvarena bitna povreda, uticaj na Sud putem medija i nekih političara.

Zašto su mediji uvijek krivi?
– Na stranu sad što se pisalo i objavljivalo svašta i protiv Turkovića i protiv njegovog branioca – tj. mene, problem je što nije presuda koja je donesena – objavljena.

CentralnoGrijanje

Kako to?
– Nije objavljena presuda onako kako je sudija pročitao. Zakon o krivičnom postupku kaže: Ako ima više optuženih, ako ima više krivičnopravnih radnji, ako se za pojedine krivičnopravne radnje ili krivična djela čovjek oslobađa, onda se prvo donosi presuda u odnosu na oslobađajući dio, i to se obrazlaže. Ovdje, u slučaju Turkovića, koji je oslobođen za jedno ubistvo, koji je oslobođen za dva pokušaja ubistva, koji je oslobođen za Tvornicu čarapa – niko o tome nije izvjestio.

I sad ćete se na nas žaliti Sudu u Strasbourgu. Zašto?
– Zato što je već donesena jedna odluka u Strasbourgu, gdje je utvrđeno da je povrijeđeno pravo optuženog na pravično suđenje, jer su mediji uticali na Sud da ga ipak proglase krivim. I tu sam presudu citirao i u ovom slučaju. Druga stvar, Sud nije prihvatio svjedoka Fahrudina Radončića, kojeg sam ja predložio po zahtjevu mog klijenta. Političar Radončić, gledao sam ga na televiziji, nastupa kao da je ovaj proces završen. A nije. Nema pravomoćne presude. Političari tako ne mogu govoriti.

I sad se Vi žalite i zbog toga? Ili zbog uvjerenja da je kompletan proces vođen pogrešno?
– Nije pogrešno vođen, on je izmontiran. Svjedok-pokajnik Kalender bio je, da kažem njihovim žargonom, provaljen. Bio je provaljen od svog rođaka, drugog pokajnika Zekovića, koji je otkrio sve šta je Kalender uradio. Kada se sve to saznalo i kad su priveli Kalendera, za kojeg policija tvrdi da ga je tražila pa jedva našla, a on bio u pritvoru, zato što je tri dana ranije ukrao auto, onda se služio sistemom – eno lopova, ukazujući na druge. I takav je taj proces bio. To se dobro vidi iz žalbe gdje je hronološki objašnjeno, kroz Kalenderova 23 iskaza, kako on kupi informacije od policajaca, od tužioca, i onda montira priču.

Zar je to mogao učiniti sam?
– Ne, on je to uradio sa montažerima procesa. Montažeri procesa su policija i Tužilaštvo.

Kad kažete Tužilaštvo, ne mislite valjda samo na Čavku? Ima li odgovornosti Diane Kajmaković?
– Ona je aktivni sudionik. Nikada, nikada u životu nisam vidio ili čuo više primjedbi na rad Tužilaštva kao što je to bilo u odnosu na gospođu Kajmaković. Svi optuženi su se žalili. Žalili su se na pritisak, čak i na upotrebu sile.

Jeste li Vi, makar u žalbi, tražili stav Visokog sudskog i tužilačkog vijeća?
– Nisam u žalbi tražio. To je poseban podnesak koji je otišao prema Visokom tužilačkom vijeću.

Jeste li dobili odgovor?
– Nisam.

Kad ste uputili podnesak?
– Davno je to bilo.

Zar nema Visoko sudsko tužilačko vijeće obavezu da Vam odgovori u određenom roku?
– Oni očito neće da protiv Olega Čavke vode postupak dok ne bude pravomoćan na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Takav je njihov stav. Recimo, kad je trebalo Barašina otjerati – onda su indicije bile dovoljne, nije se ni otvorila istraga. Kada treba voditi postupak protiv kantonalnog tužioca – da ne nabrajam sad imena – ali također je dovoljna samo informacija i on je suspendovan. A ovdje imamo naredbu Kantonalnog tužioca i Čavka još nije suspendovan.

Protiv gospođe Kajmaković se ne vodi nikakva istraga. Jeste li očekivali da i ona na neki način bude kažnjena, suspendovana, zbog tih primjedbi?
– Jesam. I opet tvrdim – Tužilaštvo, odnosno disciplinsko Tužilaštvo u Visokom tužilačkom vijeću mora da sluša i vidi šta se događa. Ne mora imati formalnu prijavu. Ako su čuli izjave svjedoka da je tužiteljica postupala tako i tako, onda su morali inicirati postupak, pa pozvati i tog svjedoka da svjedoči, i eventualno odlučiti o otvaranju postupka. Ili ustanoviti da je sve bilo regularno. To je moje mišljenje.

Sud nema pravo na nervozu

Kad očekujete razmatranje žalbe pred Sudom BiH?
– Ovaj postupak je dugo trajao. Izricanje presude se čekalo, pa se čekao pisani otpravak koliko je maksimalno dozvoljeno, 60 dana. Moja žalba je 150 strana, Sašina 100 strana, pa da ne nabrajam – tu će biti žalbi na 500 strana. Ima nas puno. Vrlo će teško biti sudiji-izvjestiocu da to sve pročita  brzo. Postoji rok od devet mjeseci, koliko može da traje pritvor u čekanju drugostupanjske presude. U tom roku se mora donijeti presuda. Dakle, za nekih pola godine. I ne može objektivno biti prije. Rekao sam maloprije da je saslušano oko 200 svjedoka, da je tu oko 20 vještaka. Ima tu dosta toga da se sluša. A žalbu koju sam ja radio, dosta je precizna. Mora se upoređivati – ili ja lažem ili Sud. Niti jednog trenutka nisam upotrijebio drugi termin za pokajnike, nego da lažu: nikad nisam rekao da nisu rekli istini – ja tvrdim da oni lažu. I kažem: slagali su na tom pretresu, na toj i toj strani, u toj minutaži, to i to. Referent-sudija, koji bude izvještavao, mora referisati – žalba se poziva na to i morate je uporediti. To nije uradio sudija koji je pisao presudu, zato se i žalim. Jer su to prigovori koji su stavljeni tokom prvostupanjskog postupka. Tvrdim, recimo, za Seju Dumanjića da je “na jučerašnjoj raspravi rekao to i to, a danas je rekao to i to”. Znači, ne govori istinu. Slagao je ili jučer, ili danas. Da bih to dokazao, ja tražim da mi se prezentira zapisnik od jučer. Zvanični zapisnik na Sudu Bosne i Hercegovine je tonski snimak, i to reguliše Zakon o krivičnom postupku. Ja kažem – pustite mi taj snimak. Sudija ne donese tu odluku. To je nepoštivanje prava optuženog da se brani. A to je samo jedan od primjera. Onda, koliko je puta bio izbačen iz sudnice.

Morate priznati da je Vaš branjenik veoma nervozno reagirao.
– Ako je on nervozan, ne smije Sud nervozno reagovati. Zakon kaže: moraš prvo upozoriti optuženog na nedolično ponašanje, i to konstatovati u zapisniku, a ako nastavi tako postupati – bit će isključen. Predsjednik Vijeća i moj klijent su došli u tu fazu da je bilo dovoljno da sudija pokaže rukom i da Zijo izađe vani. Ili da Zijo kaže: jesam li to dobio crveni karton i da sam izađe. Ziji to može biti dozvoljeno, isto kao što sam ja napravio gaf pa bio izbačen iz sudnice i platio 10.000 maraka. To je bila kazna za nepoštivanje suda. Za Sud je predviđeno da budu kažnjen tako što će im ukinuti presudu.

Vi ste baš uvjereni da hoće?
– Da. Mi žalbom predlažemo da se izvedu svi dokazi, i novi dokazi koje smo predlagali u žalbi. To nisu novi dokazi, to su dokazi koji su odbijeni. Naročito se to odnosi na saslušanje u direktnom ispitivanju pokajnika-svjedoka, ovih zaštićenih, što su tražile sve odbrane. I to nam je bilo i obećano, ali nam je uskraćeno. Ja želim da dokažem – ne samo da svjedok-pokajnik laže, ovaj je dokazani kriminalac. Ne može se na takvom iskazu zasnivati presuda. Ja sam već dokazao stotinu tih laži.

Kalender je već jednom bježao iz Bosne. Je li moguće da opet pobjegne?
– Zaista nemam informacije gdje se nalazi. Ali to i nije moj posao.

(24Sata.info /Oslobođenje)