Dobrodošli u BiH: Vaspitačici plata 300, političaru 3.000 eura

Dobrodošli u BiH: Vaspitačici plata 300, političaru 3.000 eura

RSD Sloboda

Njemačke plate pokazuju ogromne razlike u poimanju važnosti obrazovnih profesija za neko društvo u odnosu na BiH.

Toma Akvinski: Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.

RMU Banovići

Malcom X: Bez obrazovanja se ne ide nigdje u ovom svijetu.

Kur’an: Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alaqa, 1 – 5)

Biblija: „Mudrost je bolja od ratnog oružja; ali jedan grešnik uništava mnogo dobra.” (Propovjednik 9:18)

Približno dvije decenije je bosanskohercegovačko obrazovanje na žestokim udarima sa svih strana. Kvalitetni kadrovi odlaze ili su suvišni od vrtića do fakultetskih katedri, pa u mnogim slučajevima oni „koji su pročitali jednu knjigu“ uče djecu.

Suvišni, obrazovaniji, odlaze, a prva adresa je svakako Njemačka. Zašto svakako? Pored historijske veze našeg podneblja i te europske države, u prilog govore nedavno objavljene cifre o prosječnim plaćama njemačkih radnika u obrazovanju.

Pa tako, prema informacijama koje je objavio Savezni zavod za zapošljavanje Njemačke, vaspitači na mjesečnom nivou imaju bruto platu od 3.598, učitelji u osnovnoj školi 4.318, profesori u srednjoj školi 5.488 eura.

Zastupnici vs profesori

Dakle, ovo su bruto plate njemački radnika, a sad pogledajmo neto primanja u Bosni i Hercegovini…

Vaspitači(ce) u BiH imaju neto platu između 302 i 635 eura…

Učitelji(ce) se svakog mjeseca nadaju iznosima između 351 i 694 eura…

Nastavnička neto plata u BiH varira između 359 i 668 eura…

Univerzitetski profesori imaju platu (neto) između 396 i 845 eura…

Podaci za BiH, preuzeti sa portala www.plata.ba, pokazuju nevjerovatnu razliku u primanjima – vaspitači(ce) u Njemačkoj (ako se njihova primanja na osnovu bruto i neto prepolove) imaju pet puta veću platu nego njihove kolege i kolegice u Bosni i Hercegovini!

Naravno, ove dvije države su u mnogo čemu dijametralno različite ali imaju ipak nekoliko sličnosti ili zajedničkih želja i potreba. Jedna od njih je kvalitetan radni kadar, zatim obrazovani ljudi koji će pomagati dalji napredak…

Ali, hiperprodukcija sumnjivih diploma na privatnim obrazovnim ustanovama, stalno ponižavanje i unižavanje radnika u obrazovanju na svim nivoima, preniske plate koje su i neredovne, a i ne usklađene sa drugima koji daleko manje rade, a daleko više primaju na svoje račune.

„Biber po pilavu“ ili „šećer na kraju“ je ova činjenica: Prosječna primanja zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta bh. entiteta Federacija BiH iznose oko 1.790 eura bez uračunatog mjesečnog paušala od 338 eura…

Pa, oni koji rade na obrazovanju u najboljem slučaju se mogu nadati polovini navedenog iznosa, a svakodnevno rade, dok zastupnici… Oni i ne moraju imati univerzitetsku diplomu, niti biti obrazovani iz sfere politike ili nekog ogranka kojem su se posvetili (ekonomisti, pravnici…) Svjedoci smo prisustva pjevača, sportista, novinara u zastupničkim klupama.

Jasna diskriminacija

Uposlenica jednog od sarajevskih vrtića pristala je porazgovarati sa nama o stanju na ovom nivou obrazovanja uz molbu da joj ne objavljujemo ime.

Kaže kako joj je trebalo vremena nakon diplomiranja i mnogih epizodnih angažmana u radu sa najmlađima da dobije stalni posao, pa misli možda poslodavci neće blagonaklono gledati na njene stavove.

Ona ističe kako različiti sistemi i vrijednosti BiH i Njemačke, kao i ekonomska razvijenost same države, pokazuju zašto postoje tolike razlike u plaćanju radnika. Također ukazuje kako postoje brojni faktori koji utiču na motivaciju odgajatelja kao što su niske plate, prekovremeni rad, pritisak od strane poslodavaca, a sve to može rezultirati ometajuće u toku odgojno obrazonog procesa.

Navedeni faktori dodatno su otežani i velikim brojem djece u radnim grupama, kao i često neuvjetni prostorima za kvalitetan rad.

I ona ukazuje na neusklađenost plata u javnom i privatnom sektoru i ističe kako je tu jasno prikazana diskriminacija, bilo kroz neusklađenost radnog vremena shodno plati ili kroz činjenicu da se plate, posebno u privatnom sektoru, ne isplaćuju u dogovorenom vremenskom periodu.

„Zbog neusklađenosti radnog vremena u privatnom sektoru, odgajatelji su izloženi često prekovremenom radu što dovodi do sve veće iscrpljenosti odgajatelja, što u konačnici može imati za rezultat nedovoljno kvalitetan rad“, istakla je ova Sarajka.

„Zajednica mora više ulagati u obrazovanje na svim nivoima. Neophodan je rad na osposobljavanju stručnog kadra, sa adekvatnom i kvalitetnom praksom. Također, treba ulagati u stručno usavršavanje… Potrebna je i izmjena standarda i normativa za predškolski odgoj i obrazovanje, posebno kada je riječ o veličini prostora i broju djece u grupama.“

Veoma niske grane

Devetogodišnje osnovno obrazovanje, takozvani Bolonjski proces, privatne obrazovne ustanove, zatim privatne škole i univerziteti sa njihovom masovnom proizvodnjom diploma i kadrova doveli su proteklih godina bh. obrazovanje na veoma niske grane, stav je profesora iz Gimnazije Dobrinja Vedrana Zubića.

„Da se profesoru poveća plata, čiji je bruto prosjek blizu 1.100 eura, za nekih 100 eura – to neće ništa promjeniti jer ostaje isti sistem. Isti sistem gdje su političarska primanja daleko iznad 3.000 eura u bruto varijanti, pa djeca odmah se odlučuju na politički put umjesto karijere u zvanju.“

Naš sagovornik ističe kako se „gore“ cijene inovacije, posvećenost poslu, ideje za unaprjeđenje nastavnog procesa, te se takvi pojedinci stimulišu kako bi i drugi krenuli njihovim putem.

„Ljudi u Njemačkoj imaju zakone i legislativu koja im omogućava kvalitetan rad i konkurentnost na tržištu rada. Ukoliko bolje radite, napredujete, predvodite inicijative koje donose progres kompaniji i društvu – to će se bolje cijeniti i kroz platno vrednovanje. Ali, to kompanije ne rade samo da nagrade, već i da potaknu druge da budu bolji i bolje rade“, ističe Zubić.

„Njemačka je odmah prepoznala kojim putem do napretka. Napravili su zakone koji štite i pomažu radnike, ljude, omogućavaju rad i konkurenciju. Ono što im je falilo i fali uvoze – a to je najviše vidljivo kroz gastarbajterske puteve proteklih decenija. Njihov stav je: Obrazujte vi ljude, a mi ćemo ih zaposliti, dati im normalne uvjete života, znači sve ono što nemaju kući“, ističe dobrinjski profesor.

„To je jedna od tajni njemačkog uspjeha i razvoja. Njemačka je bila razorena, uništena, ali se uspjela oporaviti jer je napravila jasan pravac djelovanja. Mi to ne možemo imati jer nam je takvo stanje da imamo ogroman broj podobnih, slabo obrazovanih kadrova. Šta je trenutno najteže u BiH, pitate? Pa, otići u tu Njemačku“, dodaje on.

Zubić ističe kako je ovakvo stanje sa platama, kvalitetnim obrazovanjem i radnom snagom samo refleks i posljedica od protekle dvije decenije koliko traje sistematsko unižavanje bh. obrazovnog sistema.

Nedjelovanje vlasti

Irfan Čengić iz bosanskohercegovačke Socijaldemokratske partije (SDP BiH) na pitanje da prokomentira odnose primanja u Bosni i Hercegovini sa onima u Njemačkoj, kaže kako se ove dvije države teško mogu porediti, te kad se BiH uporedi i sa Republikom Hrvatskom vidi se kako je situacija jako loša, prvenstveno zbog nedjelovanja vlasti.

On smatra kako prvi korak ka povećanju plata, pa tako i onima u obrazovnom sistemu, treba biti donošenje zakona o minimalnoj plati kojim bi se ta primanja povećala barem za 50 posto, kao i dodatne mjere za nešto viša primanja.

„Uporedo sa povećanjem minimalne plate, potrebno je usvojiti set zakona kojim će se smanjiti porezi i doprinosi i na taj način omogućiti povećanje iznadprosjećnih plata“, navodi on.

„Populisti često govore kako su plate u javnom sektoru prevelike, ja mislim da su plate u realnom sektoru male i da država treba koristiti svoje mehanizme da se plate izjednače tako što će omogućiti povećanje plata u realnom sektoru.“

Za Čengića je zabrinjavajući podatak je da dvije prosječne plate u FBIH nisu dovoljne za jednu potrošačku korpu.

Potvrdu njegove posljednje izjave u petak je objavio Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine koji je izračunao kako sindikalna potrošačka korpa za septembar 2020. iznosi 987,80 eura, a sa druge strane prosječna plata isplaćena u ovom bh. entitetu za mjesec juli 2020. iznosila je 497 eura, što je posljednji podatak objavljen od strane Federalnog zavoda za statistiku.

Navodi se kako je u računanju ove korpe uzeta prosječna plata isplaćena u FBiH, te minimalni troškovi života četveročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno u srednjoškolskom, a drugo u uzrastu osnovca.

(Izvor: Al Jazeera/ Ibrahim Softić)