Aida Garib štikle zamijenila vojnim čizmama

Žene u vojnim uniformama odavno su prisutne i u evropskim i svjetskim vodovima, ali i u bosanskohercegovačkim. Jedna od uniformiranih djevojaka je Visočanka Aida Garib iz 6. pješadijske brigade Oružanih snaga BiH u Banjoj Luci koja već godinu dana dokazuje da i u ovoj profesiji žene ravnopravno pariraju kolegama.

Aida Garib za Agenciju Fena kaže da je štikle zamijenila vojnim čizmama jer ju je poziv profesionalnog vojnika privlačio od malih nogu. Bez obzira na to što je u čizmama, vojnim, kaže da se i dalje osjeća i ponaša kao dama.

“Žene u uniformi su mi uvijek djelovale jake i sigurne”, kazala je Garib te dodala da nije ni slutila, bez obzira na to što je to u tajnosti željela, da će jednog dana biti vojnik.

Prije ulaska u vojsku, kako kaže, aplicirala je na brojne konkurse u državnim institucijama gdje je, zadovoljavala uvjete za prijem, ali nije bilo pozitivnih odgovora. Tvrdoglava i uporna, kako sebe opisuje, nije odustajala niti dozvolila da je ”poraz” baci u očaj. U potrazi za poslom naišla je na poziv koji je u potpunosti ispunjava.

“Kada su mi javili da sam primljena na obuku, moj život se promijenio, sve je bilo drugačije, draže”, istaknula je Garib.

U nastavku razgovora za Fenu, prisjećajući se početaka svoje vojne karijere, kaže, da je za vrijeme obuke mislila da će odustati.

“Rano ustajanje, spremanje, jutarnje aktivnosti, obuka i nastava. Mislila sam da neću uspjeti, ali sada sam sretna i ne postoji posao koji bih radila sa zadovoljstvom kao ovaj”, kaže.

 

 

Bilo je dana kada je gledala u kapiju, kada se javljala misao da odustane, ali vraćala ju je upornost i želja za uspjehom. Tokom obuke, ali i danas žene i muškarci su rame uz rame, obaveze se ne razlikuju.

“Sada kada sam ostvarila svoj san javlja mi se još veća želja za borbom da uspijem, da izgradim još veći ugled i ponos, prvenstveno zbog sebe kao žene, ali i u ime svih žena koje se bore za svoja prava i ravnopravnost”, ispričala je Aida Garib.

CentralnoGrijanje

Pravila u vojsci su jednaka za muškarce i žene, a jedina je razlika norma za fizičku spremnost.

“Pravila važe za sve i u svim ostalim stavkama smo ravnopravni. Ponosna sam svaki put kada postignem bolje rezultate od kolega”, dodala je.

Istaknula je da je posebno ponosna što je ekspert u gađanju iz automatske puške M16 A1.

Ona je u uniformi godinu dana kao vezista, po formaciji operatorka za radiokomunikacije. Kaže da se brzo navikla na posao koji radi, ali da bi voljela, u budućnosti, da radi u sektoru za odnose s javnošću, a što i studira na Komunikološkom koledžu u Banjoj Luci.

Osim odnosa s javnošću privlačan joj je i posao vozača komandanta.

“Možda poziv vozača komandanta zvuči neobično da bi neko volio raditi, a pogotovo kada je žena u pitanju, ali meni je privlačan”, kazala je kroz smijeh te dodala da je ženama u vojsci dozvoljeno i da se šminkaju, samo da to ne bude prenaglašeno.

 

Osim Aide Garib u 6. pješadijskoj brigadi u Banjoj Luci radi još sedam žena, a na obuci kada je polagala test općeg znanja i psihofizičkih sposobnosti za prijem je apliciralo 20 žena.

Prema historijskim istraživanjima žene su u vojnim aktivnostima učestvovale još prije 4.000 godina. Pojava tog društvenog fenomena zabilježena je u mnogim kulturama svijeta.

Žene su tokom historije u raznim vojskama tokom mnogih ratova imale različite uloge. Ipak, u većini svih oružanih sukoba muškarci su bili mnogo zastupljeniji aktivni učesnici od žena, koje su najčešće imale ograničene funkcije u vojsci.