Stručnjaci upozoravaju: “BiH puna Gačića”

Stručnjaci upozoravaju: “BiH puna Gačića”

RSD Sloboda

Iz novih krivičnih zakona BiH, entiteta i Distrikta Brčko izbačena je „najefikasnija“ krivično-pravna sankcija predviđena za slučajeve kao što je Gačić Puštanje psihopata i ubica na slobodu moglo bi se ponovit

Stanovništvo u najmanje dva federalna kantona osam dana živjelo je u strahu od višestrukog ubice Edina Gačića. Vijest o njegovoj likvidaciji prenijeli su mnogi svjetski mediji, a regionalni su otišli korak dalje istražujući ko je bio najtraženiji bosanski bjegunac. Ispostavilo sa da je Edin Gačić zbog svojih religioznih ubjeđenja i nacionalnosti bio žrtva torture početkom rata u Banjaluci. Index.hr piše da su upravo to razlozi zbog kojih je Gačić „šikaniran“ i „progonjen“ i da je progon nesprskog stanovništva i rušenje vjerskih objekata u gradu na Vrbasu znatno uticalo na njegovu radikalizaciju. Tada je imo 18 godina. S majkom Sifetom 1994. godine izbjegao je u Hrvatsku, ali se krajem rata u BiH 1995. priključio odredu Armije BiH „El Mudžahid”, piše Deutsche Welle.

RMU Banovići

1998. godine Gačić je ubio Ismeta Gunića, predsjednika Udruženja Banjalučana u Zenici i za taj zločin je osuđen na 14 godina zatvora. Tokom dopusta 2002. ubio je majku Sifetu, za šta je dobio dodatnih 20 godina zatvora. Kazna za ova ubistva mu je objedinjena, a na slobodu je pušten 2017. nakon odslužene tri četvrtine zakonske kazne. U ponedjeljak (4.2.) Gačić je u Konjicu ubio trgovca Sauda Sultanića, a osumnjičen je i za ubistvo policajca Mahira Begića u Suhodolu kod Tarčina pet dana kasnije. Otkriven je na području Tarčina u utorak (12.9.) i likvidiran nakon što je odbio poziv policije na predaju.

IBRAHIM PROHIĆ: „BIH JE PUNA PLUTAJUĆIH PSIHOLOŠKIH ILI PATOLOŠKIH BOMBI“

 

Tako je okončana najveća policijska potjera u poslijeratnoj BiH. U međuvremenu su otkriveni i detalji o psihološkom profilu višestrukog ubice. Liječnički nalazi ga opisuju kao bolesnika koji pati od poremećaja ličnosti, šizoidnog i paranoidnog tipa, a vještaci su navodno došli i do zaključka da je bio i „vjerski fanatik“. Kako je moguće da je takva osoba na slobodi i da su nadležni ignorirali liječničke nalaze? Stručnjaci upozoravaju da je problem upravo u tome što i nije bilo nadležnih. U razgovoru za Deutsche Welle poznati psiholog i analitičar Ibrahim Prohić kaže da, iako specifičan, ovakav slučaj nije nepoznat u penološkoj praksi.

„Bio je davno jedan slučaj gdje je osuđeno lice nakon odslužene kazne od 20 godina, po izlasku na slobodu, ubio sudiju koji ga je osudio“, podsjeća Prohić.

On upozorava da se ovakav slučaj može ponoviti.

„Postoje ljudi koji nisu duševni bolesnici, ali imaju poremećaj ličnosti ili psihopatsku strukturu ličnosti motivirani da se osvete ili da svoju agresivnost usmjere na određene osobe. Problem je ako društvo ne shvata da će takvih pojedinaca uvijek biti. BiH je postkonfliktna zemlja, a u postkonfliktnim društvima broj takvih plutajućih psiholoških ili patoloških bombi veći je nego u mirnodopskim uslovima. Problem je što tu opasnost naše društvo ne prepoznaje na pravi način“, kaže Prohić.

ŠTA NAKON IZLASKA PSIHOPATE IZ ZATVORA?

 

Naš sagovornik ističe da je u ovom slučaju zakazalo pravosuđe, odnosno podsistem izvršenja kazni, policija, ali i vlasti koje ne uspijevaju urediti adekvatan sistem.

„Taj sistem je, prije svega rascjepkan i ne postoji funkcionalna veza između pojedinih njegovih dijelova. Naravno, mislim na zakon o izvršenju krivičnih sankcija na nivou BiH, na nivou entiteta, Distrikta Brčko itd. Posebno je problematično to što nije riješeno pitanje zbrinjavanja osoba kojima se izriče zatvorska kazna obaveznog psihijatrijskog čuvanja i liječenja. Sve dok ne budemo to imali, ovakvi slučajevi neće biti izuzetak nego pravilo“, upozorava Prohić.

Slučaj Edina Gačića je pokazao da nije postojala dobra koordinacija između sistema izvršenja krivičnih sankcija zatvora i službi na terenu – policije i centara za socijalni rad.

„Najslabija karika u sistemu izvršenja krivičnih sankcija lišenja slobode u BiH je takozvani postpenalni tretman (nastavak tretmana nakon izvršenja kazne zatvora). A to znači da osuđeno lice koje izlazi sa izdržavanja kazne na uslovni otpust na osnovu instituta pomilovanja, ili poslije izdržane kazne, izlazi u jedan prazan socijalni i psihološki prostor, što znači da se tom osobom više niko ne bavi“, kaže Prohić.

NADLEŽNOSTI VAŽNIJE OD SIGURNOSTI

Na manjkavosti pravosudnog sistema u BiH upozorava i profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Jasmin Ahić. On ističe da je struka zakazala u prevenciji, ali da represija ovog puta nije podbacila, iako su na vidjelo izašle mnoge specifičnosti i manjkavosti „rascjepkanih“ bosanskohercegovačkih struktura.

„Represija je, hvala Bogu, na kraju dala rezultate iako je sve duže trajalo. I ovoga puta na vidjelo su izašle sve naše specifičnosti i ono na šta godinama upozoravamo – složeni policijsko-sigurnosni sistem. On jednostavno ima značajnih nedostataka, posebno u komunikaciji između policijskih struktura. Uvijek navodim primjer iz decembra 2018. godine kada su iz politikantskih razloga četiri kantonalna MUP-a (Ministarstva unutrašnjih poslova), MUP Republike Srpske i MUP Brčko Distrikta odbili da potpišu sistem koji su prethodno sami usaglasili – sistem komunikacije radio veza između svih agencija na nivou države! Opravdanje je bilo da nema zakonskog uporišta za prebacivanje određenih nadležnosti policijskih struktura na viši nivo. Na sreću, uprkos administrativno-političkim ograničenjima, operativni rad na terenu je ovoga puta urodio plodom“, kaže profesor Ahić.

POLITIČKI PRITISCI NA POLICIJU

On, međutim, upozorava da BiH ne može računati na integraciju u Evropsku uniju bez prethodnog rješavanja problema koji ugrožavaju sigurnost bh. društva.

„Mi ni danas nismo usaglasili kontakt tačku, odnosno našeg oficira za Europol, iako imamo potpisan sporazum. Previše je pitanja sa kojima politika ne bi smjela imati nikakve veze. Nažalost, politika se kod nas uvukla u policijske i sigurnosne strukture i to je veliki problem. Policija ne može raditi normalno, jer je uvijek pod nekom dozom političkog pritiska – šta će reći oni na kantonalnom, šta na entitetskom, a šta na državnom nivou? To je najveći problem našeg policijskog i sigurnosnog sistema“, kaže Ahić za Deutsche Welle.

Nakon likvidacije Edina Gačića, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Milan Tegeltija je na svom Facebook profilu potvrdio kazivanja kritičara – da u BiH ne postoje zakoni kojima bi se na advekatan način tretirali ovakvi slučajevi. On pojašnjava da je iz novih krivičnih zakona BiH, entiteta i Distrikta Brčko izbačena „najefikasnija“ krivično-pravna sankcija predviđena za slučajeve kao što je Gačić – mjera sigurnosti pod nazivom „obavezno pshijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”, koja se mogla izreći s kaznom, ali i nezavisno od kazne.

(Deutsche Welle)