Nema cjenkanja prijatelju, ako hoćeš mesa, idi ti u mesnicu, ovo je kurban

Nema cjenkanja prijatelju, ako hoćeš mesa, idi ti u mesnicu, ovo je kurban

RSD Sloboda

Muslimani imaju dva blagdana Ramazanski i Kurban-bajram. Barem kod bosanskih muslimana, Kurban-bajram se posebno doživljava. Vjerovatno je to zbog toga što se u tim danima obavlja hadž, a vrši se i klanje kurbana. Zato se ovaj bajram naziva i Kurbanski i Hadžijski bajram.

Pripreme za Kurban-bajram počinju i do dva mjeseca ranije kupovinom kurbana, odnosno govečeta, ovce ili ovna koji će se prinijeti kao žrtva. Za kurban se može zaklati i koza, ali to nije baš česta pojava u Bosni.

RMU Banovići

Važniji izgled

Osim vjerskih propisa, koji su na prvom mjestu, da goveče ili ovca moraju imati najmanju propisanu starost, da su zdravi, nisu hromi, ćoravi i slomljenog roga, prilikom kupovine kurbana u Bosni se vodi računa i o izgledu životinje koja će se klati.

Pogotovo se to odnosi na ovnove. Često se više gleda kakve ima rogove nego koliko je težak.

Inače, prilikom kupovine kurbana na bosanskim stočnim pijacama nema mnogo cjenkanja kao u vrijeme mimo Bajrama. Cjenkanje nije zabranjeno, više je neki stid kupca da se cjenka prilikom kupovine kurbana. Ako bi kupac kazao da je životinja skupa, vlasnik govečeta ili ovna bi ga dočekao riječima: “Prijatelju, ako ti hoćeš mesa, ako je kupuješ radi mesa, idi ti u mesnicu i kupi sebi mesa. Ovo je kurban.”

Običaj je da se kurban najbolje hrani nekoliko dana prije klanja. Ne radi se to da bi se dobila koja kila mesa više nego iz poštovanja prema životinji koja će biti žrtvovana. Običaj je i da se životinja koja se kolje, nekoliko dana prije Bajrama izdvoji iz stada.

Ako se za kurban kupuje goveče, onda se vodi računa i ko je još sudionik ili, kako se to narodski kaže, ko je još “u partiji”. Naime, jedno goveče, ako je veće, može kao kurban da zakolje i do sedam osoba. Tada se gleda da se “u partiji” bude s bližim osobama, prijateljima ili poznanicima. Dešava se i da “u partiji” budu i ljudi koji se uopće ne poznaju. Ima i to svoju draž, jer tako često nastaju prijateljstva koja traju i nakon klanja kurbana.

 

Izgovaranje “tesmijje”

U Bosni je običaj da se kurban kolje prvog dana Bajrama, ali nema šerijatske zapreke da se klanje obavi i drugog, pa i trećeg dana Bajrama.

Ako osoba koja kolje, nije najvještija i nije dobro konopcima privezala životinju, znalo se dešavati i da životinja, nakon što bude preklana, ustane na noge. To se doživljava i kao nekakva poruka, predskazanje i kao nekakav išaret i tumači na različite načine. Inače, preporučuje se da se klanje izvrši oštrim nožem te da se životinja što manje pati pri klanju. Obaveza onoga ko kolje je izgovoranje “tesmijje”, odnosno riječi “Bismillahi, Allahu ekber” prije klanja.

Kad se izvrši podjela mesa, onda svako meso nosi kući i dijeli komšijama, rođacima, prijateljima, siromašnima. Taj posao obično odrade djeca. Komšijama uručuju komad mesa uz riječi “halalosum”, a onaj ko prezima meso bi odgovorio s “kabulosum”.

Običaj je i da se djeci da bombona, čokoladica ili neki novčić kako bi što više osjetili radost Bajrama.

Kome pripada ova kamara?

Ako je riječ o govečetu, kad se izvrši klanje, meso se isiječe na manje komade i podijeli na određeni broj gomila, kamara, onoliko koliko osoba učestvuje u klanju tog govečeta. Ako neko od prisutnih insistira, meso se izvaga kako bi se izbjegla situacija da neko bude oštećen.

Podjela se vrši na način da jedna osoba okrene leđa gomilama sa mesom, a neko od prisutnih bi prstom pokazao na određenu gomilu mesa i pitao: “Kome pripada ova kamara?” Osoba koja je okrenuta leđima, izgovarala bi ime jednog od učesnika “u partiji”. Tako bi se pitanja ponavljala dok se ne bi podijelilo svo meso.

(F. Sinanović/ Avaz)