Društvo mora da podigne svijest o djeci sa posebnim potrebama /FOTO/

Društvo mora da podigne svijest o djeci sa posebnim potrebama /FOTO/

RSD Sloboda

U povodu 3.decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom u Bosanskom kulturnom centru TK večeras je organizovana tribina na kojoj se razgovaralo o položaju osoba sa invaliditetom.

Neki od pozitivnih primjera kada je riječ o osobama koje imaju određene poteškoće su  Emina Mujanović i Alma Pašalić.

RMU Banovići

Emina Mujanović iz Kalesije već je poznata javnosti kao pisac a invalidska kolica ne vidi kao neku prepreku jer je našla način da svoje snove ostvaruje . Veliki je životni borac i dobar primjer svima kako u životu ne treba posustati jer ni ona nije odustala kada se sa mišićnom distrofijom suočila sa svega osam godina.

Emina večeras nije prisustvovala tribini ali je profesorica Dilista Bašić, njoj u čast, prisutnima pročitala odlomak iz njene knjige.

 

Primjer da veliki rad i trud mogu uroditi plodom je i djevojčica Alma Pašalić, kojoj prije sedam godina nijedna osnovna škola u Tuzli nije dopustila upis u prvi razred. Par godina kasnije Alma se pokazala kao izuzetan učenik.

Jasmina Pašalić

“Kada smo prije sedam godina trebali kćerku Almu da upišemo u prvi razred odmah smo došli u sukom sa predrasudama. Alma je trebala biti primljena u redovnu osnovnu školu, međutim u to vrijeme niko od uposlenih u školama nije bio zainteresovan za rad sa njom te smo je zbog toga upisali u Centar za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Tuzli, gdje ona ustvari i pripada. Međutim, zahvaljući svom trudu i radu pa i Zakonu koji joj to omogućava ali i pomoći profesorica  Alme Imširagić te Diliste Bašić ,  naša Alma primljena je u OŠ “Kreka”, kazala je Jasmina Pašalić, majka čija kćerka ima poteškoće sa sluhom.

Danas je Alma učenica o kojoj se priča mnogo pozitivnih stvari. Njen veliki trud i rad urodili su plodom a ona postiže značajne rezultate i na takmičenjima, kao učenica OŠ “Kreka”, osvaja brojne nagrade.

Dilista Bašić, profesorica bosanskog jezika i moderator na večerašnjoj tribini je neko  ko je  aktivno radio sa djecom sa posebnim potrebama a koja su uključena u inkluziju uredovnu nastavu.

“Veliko iskustvo i pozitivni primjeri dobre prakse su  i doprinijeli tome da ja budem večeras moderator ove tribine i da prikažemo te pozitivne primjere gdje se inkluzija može prikazati tačno na primjeru i da svakako prikažemo i koliko je veliko srce ili koliko je ustvari veliko zalaganje prosvjetnih radnika. Bez obzira na zakonske norme i bez obzira na stigme i predrasude koje svi imamo, htjeli mi to priznati ili ne, danas smo pokazali da smo mi iznad tih stigmi i iznad tih predrasuda. Rad sa mladim ljudima se veoma isplati i želimo da pokažemo da su sva djeca jednaka i da imaju svi pravo na obrazovanje, na  pažnju i ljubav”, istakla je prof. Dilista Bašić.

Za termin “invalidi” profesorica Alma Imširagić kaže da je krajnje stigmatizirajući te ona  najčešće koristi termin djeca sa posebnim potrebama odnosno, ljepše rečeno,  posebna djeca.

“Primarni cilj ove tribine je podizanje društvene svijesti i ja sam u saradnji sa Gradskim odborom SDA Tuzla i glavni inicijator tribine. Obzirom da se već dugi niz godina inkluzija primjenjuje u obrazovnom sistemu našeg društva  mi moramo da znamo da li je ona ustvari po mjeri djeteta. Ako se baziramo na skupinu djece oštećenog sluha  i ako ta djeca nemaju pomoć surdiologa koji zna znakovni jezik, možete samo da zamislite kako će se ta djeca osjećati  a pri tome je primoran da svaki dan ide u školu. Naše društvo mora da podigne svijest o djeci sa posebnim potrebama i da konstantno radi na promociji i inkluziji ali inkluziji koja je isključivo po mjeri djeteta”, kazala je profesorica Alma Imširagić

Svoju životnu priču na tribini je ispričao i Muhedin Muhić, dipl. surdoaudiolog.

Muhedin Muhć iz Kladnja bivši je reprezentativac BiH u  atletici i dugogodišnji član AK “Sloboda Tehnograd” a javnosti postaje poznat kada je 2014. godine ispred zgrade Vlade TK započeo štrajk glađu.

Muhić je u svom trinaestom mjesecu života usljed velike temperature zadobio teško oštećenje sluha. Zbog tog nije ima priliku ići u redovnu školu te ga roditelji upisuju u tadašnji Centar koji je radio sa djecom koja imaju određene probleme na polju sluha i govora.

“Prve dvije godine u Centru mi je bilo baš teško jer su svi oko mene komunicirali znakovnim jezikom a ja ih nisam razumio. I morao sam se baš truditi i raditi  ali sve se to isplatilo. Tu sam završio osnovnu školu, od osam razreda i nakon toga sam trebao upisati srednju školu. Ali nismo mi imali puno izbora. Nama sa invaliditetom su bila tada ponuđena ti zanata i jedno od njih je i obućar što sam ja na kraju i upisao. Poslije završetka srednje škole bila mi je želja upisati Fakultet za tjelesni odgoj ali nisam imao priliku pa sam upisao Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i nakon diplomiranja i odrađivanja pripravničkog staža dugo godina sam bio na birou za zapošljavanje. E to čekanje i hodanje od vrata do vrata da me neko zaposli me i natjeralo da se 2014. godine odlučim na štrajk glađu. Tada sam nakon  tog štrajka dobio posao Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Tuzli”, ispričao je Muhić posebno ističući da je najzaslužnija za njegove uspjehe zapravo njegova majka koja je oduvijek bila njegova velika pomoć i podrška.

A koliko li je Almi, Muhedina i Emina oko nas i koliko smo im, kao društvo, spremni pomoći?

Svi mi koji nemamo problem da preskočimo po dva ili tri stepenca, koji čujemo i ono što se priča u drugoj prostoriji mislimo da su nekada naši problemi najveći i često i ne vidimo koliko smo sretni što ujutro kada ustanemo možemo da stanemo na svoje noge i slobodno koračamo.

Zato, lekciju kako se u životu lavovski bori  i trudi da bi se nešto postiglo i na koji način se “preskaču” životne barijere možemo možda najbolje naučiti od osoba sa invaliditetom.

This slideshow requires JavaScript.

(Objektivno.ba)