Direktori firmi GAT i “Sućo” : Dajte radniku dobru platu i nikad neće otići

REKLAMA
Direktori firmi GAT i “Sućo” Almir Gvožđar i Suad Bešlić, kao nekadašnji iseljenici, kažu da zadovoljan radnik nikad neće otići iz Bosne i Hercegovine

Almir Gvožđar, direktor firme GAT iz Sanskog Mosta, i Suad Bešlić, direktor firme “Sućo” iz Živinica, za Oslobođenje kažu da je za poboljšanje ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini ključna promocija. Promocija kojom bi, kažu, političari informisali strane investitore o pogodnostima koje ih čekaju u našoj zemlji.

Plata od 2.000 KM

Gvožđar je za vrijeme rata bio van BiH, a biznis je pokrenuo 1996. Firma GAT se bavi obradom metala, CNC tehnologijom, tokarenjem sa višeosnim strojevima i zapošljava 82 radnika. Prema riječima direktora, 80 posto prometa ide van granica BiH.

Menprom

– Jedan od mojih motiva za povratak u BiH je bio slogan “Hoću kući”. Kada sam se vratio 1996, nisam više ni pomišljao da odem u Njemačku, a znamo svi u kakvom je stanju država bila – puno gorem nego sada. I tada je bilo teže pokrenuti bilo kakav biznis nego danas. Od toga da ste više puta u toku dana ostajali bez struje, do toga da niste imali gdje da kupite bilo kakav alat ili opremu. Danas nam dolaze razni trgovački putnici i nude sve živo, priča nam prvi čovjek GAT-a.

Bešlić, inače ratni vojni invalid, branio je BiH sa 17 godina. Ranjavanje ga je i odvelo u München, gdje nakon liječenja ostaje da radi. Ističe da je mogao uzeti njemački pasoš, jer je dugo bio u toj zemlji, ali mu to nije bio prioritet, već kako da pokrene nešto u mjestu u kojem je rođen. Nije se pokajao.

– Mene su nostalgija i patriotski duh natjerali da se vratim. Želio sam se vratiti i pokrenuti neki projekat. Dovezao sam to vatrogasno vozilo, prezentirao ga u BiH i rekao sam “ovo ćemo praviti u mojoj domovini”. Mi smo firma koja je osnovana u Njemačkoj i bavimo se proizvodnjom vatrogasnih vozila. Jedina smo firma u Bavarskoj pokrajini. Radimo za evropsko tržište, kao i za Kinu i Tajvan. U BiH radimo čitav aluminijski program, napravimo konstrukciju vozila, a onda ga dignemo na kamion i vozimo na lakiranje, kaže direktor firme “Sućo”, koja trenutno zapošljava 32 radnika.

Najveći plan koji je prvi čovjek GAT-a stavio pred sebe jeste da prosjek plate radnicima 2020. godine bude 2.000 KM. Trenutno je, kaže, 1.600 KM.

– Da bismo to ostvarili, potrebno je raditi na internim procesima, na dizanju produktivnosti, ističe Gvožđar, te se osvrće na procedure prilikom otvaranja firme u BiH.

– Kada sam registrovao firmu 1996. godine, meni je trebalo svega sedam dana da to uradim. Danas je to nešto složenije, imamo PDV broj, imamo porezni sistem koji je malo drugačije uređen nego tada i nešto duže to traje. Međutim, nisu to nikakve prepreke i nešto što se ne može riješiti, govori on.

Gvožđar dodaje da je potrebno napraviti saradnju preko nekog ministarstva, te da je najmanje bitno kojeg.

– Bitno je da je država prepoznala da je dijaspora ta koja može donijeti razvoj u BiH. Bilo koja firma iz BiH, da bi plasirala robu u zapadnu Evropu ili na bilo koje drugo tržište, treba da uloži jako puno novca. Imamo naše ljude u iseljeništvu koji su prisutni u svim sferama privrede, koji su odlični ambasadori i rade to isključivo iz ljubavi. A upravo je najbolja propaganda “od usta do usta”, bez nekih medijskih kampanja, riječi su direktora GAT-a.

I Bešlić smatra da nismo svjesni “težine svoje dijaspore”.

– Bilo bi dobro kada bi se mogli napraviti neki timovi na nivou države. Ja sam dvije gigantske firme doveo u Živinice i 500 radnika će se zaposliti za godinu. Odavde ne treba odlaziti, samo treba donijeti posao. Velike firme u Njemačkoj imaju problem sa radnom snagom. Treba im pokucati na vrata i reći “šta mi možemo uraditi za vas”. Neka općine u BiH pokrenu projekat u kojem će reći šta nude. Naprimjer, neka Općina Sanski Most kaže: “Mi nudimo te i te lokacije za otvaranje firme”. Kada to pogledaju ljudi iz inostranstva, oni će reći: “Idemo mi raditi tamo”. Ja načelniku nisam išao, on je mene sam našao. Kad je vidio šta radimo, nije mogao vjerovati da to samo četiri firme u svijetu rade, odnosno da je svjetski proizvod stigao u Živinice, te da ga sada rade naša djeca, govori Bešlić, te se osvrće na carinske usluge.

– Makedonija šest dana čeka da im kamion izađe s granice, Srbija čini mi se tri dana. Mi iz BiH čekamo sat. Pošaljem u 12 sati spakovanu robu iz Živinica na carinu, meni u 15 sati javljaju da je roba prešla Orašje. Šteta je što to ljudi ne znaju, jer to je nešto gdje smo ispoštovani, dodaje.

Na pitanje zašto bi tek tako investitori došli u BiH, Gvožđar kaže da je razlog povoljan poreski sistem, te poručuje da vlast u BiH treba raditi na promociji zemlje kao pouzdane sredine za investicije.

– Ona je stvarno pouzdana. Ubijeđen sam u to da je naš porezni sistem bolji nego u bilo kojoj zemlji u regionu ili zapadnoj Evropi. Upravo tim segmentom bismo trebali privlačiti strane investitore, ali, nažalost, naše institucije to ne rade. Povoljan porezni sistem se mora promovisati na sva usta. Malo ko u Njemačkoj zna za njega. Mi smo donedavno imali poreznu stopu nula posto i to niko nije znao. To su znali, recimo, ljudi u Njemačkoj kojima sam ja to ispričao, ali nisam ja zadužen za to. Mnogi su donosili investicije u moju sredinu na osnovu toga, jer su rekli “nula posto, pa odoh odmah otvoriti firmu”. Ja sam to načelniku govorio, treba da odeš na inostrani sajam privrede, staviš plakat “BiH – Sanski Most – porez na dobit 10 posto – PDV 17 posto”. Budi siguran da ćeš za mjesec imati investitora, govori direktor GAT-a.

Stvaranje radnika

Obojici je teško naći adekvatnu radnu snagu, a uzrok vide u lošem obrazovnom sistemu.

– Kada je riječ o nezaposlenim, uvijek se vraćam na sistem obrazovanja u BiH, koji je dosta loš. Mi sve te nezaposlene dodatno moramo obrazovati, jer ljudi su željni posla, ali ne znaju raditi. S našim ljudima se zaista može raditi ukoliko ih se adekvatno obuči, navodi Gvožđar, dok Bešlić kaže da je radnika teško naći i za aluminijski program kojim se bavi firma “Sućo”, navodeći da i oni “sebi radnika moraju napraviti”.

Da ima više sluha u Općini Kalesija, Bešlić kaže da bi zaposlio znatno više ljudi.

– Da mogu dobiti prostor, zaposlio bih još 100 radnika. Kada pitaju kako zaustaviti naše ljude da ne odlaze iz zemlje, pa zaustavit ćete ih upravo ovim, dajte mu dobru platu, minimalno 1.000 KM i čovjek će se oženiti, osnovati porodicu i nikad neće otići. Omladina iz naše firme je išla na obuku u Njemačku i nakon završetka obuke nuđeno im je da ostanu i da rade tamo. Šta mislite zašto nisu pristali i zašto su se vratili u BiH. Samo trebaju dobri uslovi i svi će ostati, zaključuje direktor.

(Oslobođenje)

RSD Sloboda