Ćurke i način njihovog uzgoja

Ćurke i način njihovog uzgoja

Dom penzionera

Ćurke su vrlo otporne domaće ptice te im, kad su odrasle, vremenske nepogode tako reći ne škode. S druge strane, ćurići su veoma osjetljivi, mnogo osjetljivij i od svih ostalih vrsta udomaćenih ptica.

Ćurka je velika ptica iz roda Meleagris, porijeklom iz Sjeverne Amerike. Ćurke su prepoznatljive po kožnim izraslinama koje vise preko kljuna. Ženka ćurka je manja od mužjaka (ćurana), i mnogo manje obojena. Raspon krila im je 1,5-1,8 metar. Ćurke su najveće ptice koje žive u otvorenim šumama i teško da se mogu pobrkati sa nekim drugim pticama.

Menprom

Domaća ćurka u suštini je neletačica, ali manje divlje ćurke mogu letjeti i do nekoliko metara u visinu. Pilići ne mogu letjeti dvije sedmice nakon izlegnuća.

Prvi pokušaji unošenja divlje ćurke u Evropu se vezuju za godinu 1880, kada su matična jata ispuštena u prostor šumske uprave Graffeneg u Austriji. Kasnije je to ponovljeno i u Mađarskoj, u lovištima Slovačke i Češke.

Ćurke su poznate među živinom kao najbolji i najveći proizvođači najkvalitetnijeg mesa. Gajenje ćuraka se pre svega vrši zbog mesa koje sadrži veliki procenat belančevina, prosečno 30 – 34%. Takođe, sadrži sve esencijalne aminokiseline neophodne ljudskom organizmu, veliki procenat vitamina B, amaliprocenat masti, zbog čega je veoma pogodno za savremenu dijetetsku ishranu.

curka (8)

Svaka nepažnja u mladim danima može izazvati ugibanje. Dovoljno je da male ćuriće pustimo u rosnu travu ili da ih napolju uhvati nepogoda i kiša pa da ih velik broj ugine. Ta osjetljivost traje do tzv. “bobičanja” ili “brinjanja”, koje obično dolazi kad je ćurićima oko 8 nedjelja . Tada ćurići izgube na glavi pahuljicu i dobiju za ćurke karakteristične crvene, bijele i plave bobice od kože. Otad su kasnije ćurke vrlo otporne i mogu se puštati na pašu bez ikakve brige ako naiđe nepogoda s kišom.

GDJE SE DRŽE ĆURKE

Ćurka je vrlo pogodna ptica za držanje na slobodnu prostoru. Naročito joj odgovaraju pašnjaci i livade. Tu marljivo traži i vrlo spretno lovi razne kukce, naročito skakavce. Travom se manje hrani, a više sjemenjem još u nezrelom stanju. Gdje postoje takvi uvjeti, ćurke su vrlo rentabilne, jer ih uz povoljnu pašu treba veoma malo prihranjivati zrnjem. S obzirom na osjetljivost malih ćurića do dobi od 2 mjeseca, danas se sve više drže ćurići do te dobi pod umjetnim uvjetima u zatvorenu prostoru, uz primjeru prirodnih ili umjetnih kvočaka, a na pašu se puštaju već “izbrijani”, ćurići s kojima do stavljanja u tov nemamo mnogo brige.

POTROŠNJA

S obzirom na kvalitetu mesa i naročito razvijen prsni mišić, koji predstavlja delikatesu, ćurka postaje sve traženija roba na tržištu, pa se u posljednje vrijeme organizira brojlerska proizvodnja pura. Mogućnost za to postoji jer, iako ćurke pojedinačno snesu ralativno mali broj jaja, nošenje se protegne na 6-8 mjeseci u godini, pa ako se jaja skupljaju u tom vremenu, imamo stalno jaja za nasada, prema tome, i utovljenih ćurića za tržište.

curka (6)

UZGOJ PURIĆA

Ćureća jaja možemo nasaditi pod ćurku kokoš ili u inkubator.  Zbog osjetljivosti malih purića danas se sve više primjenjuje držanje pod umjetnim kvočkama, do starosti ćurića od 2 mjeseca. Zatim se puštaju na pašu do tova.

Ćurići su nešto osjetljiviji prema toplini, pa je laganije smanjujemo, na što nas upućuje ponašanje samih ćurića. Ćurići se bez kvočke nešto teže nauče na uzimanje hrane. Odlično vide boju i radoznali su, pa se hrani dodaju drobljena zrna crvenog kukuruza i sl. Kljucanjem tih crvenih zrnaca nauče se brzo na uzimanje hrane. Isti je slučaj s vodom koju ne vide. Dobro je na rub pojilice prstom staviti kapi vode, koje će odmah uzimati, i tako se naučiti da piju.

Kada je u pitanju gajenje ćuraka treba znati da one ne zahtijevaju posebne uslove, jer su poznate kao skromne životinje, gaje se slično kao kokoške, sem što u obroku zahtevaju nešto veću količinu bjelančevina, uglavnom životinjskog porijekla.

Za razliku od kokošaka, kod kojih je rasni sastav raznovrstan i mnogobrojan, kod ćuraka broj rasa (hibrida) je znatno manji. Postoje sledeće rase ćuraka:

– Domaća ćurka

– Bronzasta ćurka

– Širokoprsna bijela ćurka

– Bijela holandska (virdžinijska) ćurka

– Beltsvilska ćurka

– Norfolška crna ćurka

curka (4)

Razmnožavanje

Ćurke se razmnožavaju pomoću jaja, koja moraju biti oplođena da bi se iz njih razvio embrion. Ako se ćurići legu prirodnim načinom, onda se pod ćurku stavlja 15 do 19 jaja, a ako se upotrebljava kvočka – kokoška za leženje ćurića, onda se stavlja 9 – 11 jaja. Ćurka leži na jajima odprilike 28 dana. Za nasađivanje treba uzimati jaja stara do 7 dana, a može i do 14 dana. Za leženje ćurećih jaja postoje specijalni veliki inkubatori. Jaja sa farme dopremaju se u inkubatorsku stanicu, gde se najpre izvrši fumigacija jaja, a zatim se ona prebacuju u prostoriju za čuvanje jaja na temperaturi od 15 do 18ºC i relativnoj vlažnosti vazduha oko 80%. Prije ulaganja, jaja iz ove prostorije prebacuju se u prostoriju za predgrijanje temperture oko 26 ºC i tu ostaju oko 6 sati. U inkubatoru se jaja okreću svaka 2 sata. U višeslojnim inkubatorima temperatura iznosi 37,6 ºC, a relativna vlažnost vazduha oko 60%. U inkubatoru ostaju do 25 dana kada se prebacuju u izležionik. Prosvetljavanje jaja obično se vrši 10. ili 11. dana inkubacije, a može još jedanput i to 25. dana prilikom prebacivanja jaja u izležionik. U izležioniku se jaja više ne okreću, a temperatura je skoro ista kao i u inkubatoru, a relativna vlažnost vazduha je znatno veća i iznosi od 85 do 90%. Kljuvanje ćurećih jaja počinje 26. dana da bi se završilo 28. dana, kada se ćurići vade iz izležionika i smeštaju u prostoriju za prijem malih ćurića.

Ćurići se mogu gajiti na dva načina: prirodno i vještački. U sezonskoj proizvodnji ćuraka najbolje vreme za leženje, porast i proizvodnju priplodnog materijala jeste proljeće. Međutim, u industrijskoj proizvodnji leženje i odgajivanje ćurića vrši se tokom cijele godine.

U odgajivanju podmlatka ćuraka najkritičniji period je od momenta izvođenja pa sve dok im ne izbiju bobice po golim dijelovima glave i vrata, a to biva u uzrastu od 7 do 9 nedelja. Kada se prebobaju ćurići su najotporniji među domaćom živinom. Ćurići se moraju odgajivati odvojeno od starijih ćurića i odraslih ćuraka.

Izgled objekta i uslovi za gajenje ćuraka

Prostorija gajenje ćuraka treba da je najmanje na oko 2 dana prije dolaska ćurića spremna za prijem, a to znači: da je temeljno očišćena, oprana i dezinfi kovana, da je u nju smještena sva potrebna oprema i da je zagrijana na oko 20 ºC. Vještačke kvočke treba da su isprobane i uključene na oko 24 sata pre dolaska ćurića i da je ispod njih postignuta temperatura oko 36 – 38 ºC. Takođe se hrana, prije unošenja ćurića, stavi u male hranilice ili uloške za jaja. Nekoliko časova prije toga sipa se i voda u pojilice za male ćurke. Do 14-nedeljnog uzrasta zajedno se gaje muška i ženska grla, a poslije toga mužjaci se gaje odvojeno. Do trećeg mjeseca uzrasta obično se drži oko pet grla po m2 poda. Od 13. pa do 28.  nedelje ženskih grla po m2 poda može biti tri a muških dva. Od tada pa do kraja gaje se dve ćurke po m2 poda.

ćurke1

U prvim danima života ćurića posebnu pažnju treba posvetiti temperaturi. U to vrijeme oni uzimaju relativno malo hrane, ali imaju potrebu za većom temperaturom. Prvih nekoliko dana temperatura ispod vještačke kvočke, zapravo u prostoriji, treba da je između 36 i 38 ºC. Sa porastom ćurića temperatura se postepeno smanjuje, obično oko 3 ºC nedeljno, tako da krajem šeste nedelje spadne na oko 21 ºC, kada se obično i prekida zagrijavanje. Pošto ćurići u prvim danima života slabije vide, potrebno je da su pojilice i hranilice dobro osvijetljene. Prvih dana na pod se stavlja oko 80 ćurića na m2 poda, a nešto kasnije oko 50 grla.

Prvih 10 dana potreban je stalni nadzor nad ćurićima, a posebno nad izvorima toplote, jer je prehlada u tim danima za veliki broj ćurića smrtonosna. Takođe treba obratiti pažnju na slabije ćuriće koji manje uzimaju hranu i vodu, obično se izdvajaju u stranu i posle nekoliko dana uginu. Njima treba pomoći da se što pre nauče i osposobe da uzimaju hranu i vodu.

Takođe su ćurići veoma osetljivi i na vlagu, pa je neophodno da imaju dobru i uvijek suhu prostirku na kojoj borave. Trajanje i jačina osvijetljenja takođe imaju važnu ulogu u odgajivanju podmlatka ćuraka. Trajanje osvijetljenja ne treba povećavati u toku porasta podmlatka, niti smanjiti u periodu nošenja. Jačina osvijetljenja je u početku odgajivanja oko 3 vata na m2 poda, a kasnije se postepeno smanjuje na 1 do 1,5 vat na m2 poda.

Za uspješno odagajivanje ćurića takođe je važno da se obezbijedi odgovarajuća hrana bogata belančevinama (oko 26 do 28%), kao i dovoljno hranidbenog prostora za sve ćuriće, kao i prostor za pojilice. Hranidbeni prostor za ćuriće do osme nedjelje računa se oko 8 cm po grlu, od 8. do 18. nedelje oko 16 cm, a posle toga do kraja odgajivanja 20 cm po grlu.

ćurke9

Voda za ćuriće treba da je stalno dostupna, a posebno u prvim danima života. Od prvog dana pa do kraja 2. meseca računati oko 3 cm pojidbenog prostora po grlu, od 2. meseca pa do 18. nedelje oko 4 cm po grlu, a posle toga do kraja odgajivanja, oko 5 cm.

Ako postoji mogućnost da se ćurići iz odgajivačnice puštaju u ispust, treba ih puštati samo kada je vrijeme lijepo, toplo i suho. Pošto su osetljivi na jako sunce, neophodno im je obezbijediti potrebnu hladovinu, bilo zasađenim drvećem ili raznim nadstrešnicama.

Ćurići u uzrastu nakon dva mijeseca mijenjaju svoje stečene navike i drugačije se ponašaju prema uslovima života u intenzivnom uzgoju nego pilići. Neophodno je ograničiti veličinu svakog jata podmlatka na 250 do 500 grla.

Poslije dva mjeseca uzrasta mladi ćurići su već dobro obrasli perjem i završili bobanje, pa dobro podnose kiše i hladnoću, tako da se mogu lako držati u otvorenim objektima, ispod nastrešnica, na otvorenom, ali ograđenim ispustima. Objekti za podmladak ove kategorije obično su u vidu velikih hala, čija širina najčešće iznosi 12 – 14 metara, a dužina je proizvoljna – prema obimu i organizaciji proizvodnje. Ovi objekti mogu biti sa ispustom, ili bez njega. Broj grla na m2 podne površine kreće se od 3 do 4 grla – u zavisnosti od tipa hibrida i da li postoji ispust ili ne. Takođe postoje i objekti za privremeni smiještaj radi korišćenja paše i to su najćešće nadstrešnice.

Ograđuju se jedino u slučaju opasnosti od štetočina. Ukoliko postoji ograda sjedala nisu potrebna, a ako ove nema, onda su sjedala obavezna. Sjedala se prave od drvenih oblica 5 – 6 x 5 -6 cm, a postavljaju se na visini oko 1 m, sa međusobnim razmakom oko 30 cm. Na jedan dužni metar sjedala računa se oko 4 grla. Broj grla u ovim privremenim objektima iznosi oko 8 na m2 poda. Za privremeni smještaj ćuraka na paši mogu se koristiti samo sjedala ili samo ograde od pruća, dasaka i tome slično, ali samo za noćni smještaj.

U intenzivnoj proizvodnji ipak je neophodno kontrolisanje ambijenta u pogledu svetlosti i ventilacije, radi regulisanja početka i intenziteta nosivosti van prirodne sezone nošenja i za tu svrhu se moraju imati objekti bez prozora.

ćurke2

Ishrana

Ishrana podmlatka ćuraka u svim objektima bez ispusta mora da bude veoma kvalitetna, ćurići se hrane po volji, a moraju da se koriste kompletne brašnaste ili peletirane smjese za podmladak ćuraka u porastu.

Metabolička energija KJ u kg hrane kod ćurića kreće se od 11700 do 13400. Ukoliko se grla drže na paši, u početku im se daju iste smjese, i to prvih dana više puta dok se ćurići ne naviknu na korištenje paše. Kasnije se smjesa postepeno zamjenjuje zrnastim smjesama (kukuruz, ječam, sirak, suncokret i slično). Pri tom treba voditi računa da li paša obezbijeđuje dovoljne količine bjelančevina, minerala i vitamina, pa prema situaciji sastaviti i davati ćurićima obrok kao dopunu hrane onoliko puta koliko je to potrebno, a najčešće samo uvečer. Na paši osim trave ima i dovoljno raznih insekata koji su za njih odlična hrana, tako da ćurići brzo rastu i njihovo gajenje je veoma rentabilno. Najbolje je ako se paša koristi pregonski. Na hektar dobrog pašnjaka treba računati oko 150 – 200 grla.

This slideshow requires JavaScript.

(Objektivno.ba/agroplod)

Reklama