Ćamil Zaimović: U ovakvom sistemu mogu samo svi propasti

Ćamil Zaimović: U ovakvom sistemu mogu samo svi propasti

RSD Sloboda
Žao mi je što se ljudi koji su upropastili rudnike sada nagrađuju i postavljaju na direktorska mjesta u EPBiH, kaže direktor RMU Breza

Kakvo je trenutno stanje u Rudniku Breza?

– Rudnik Breza je trenutno jedno veliko radilište. Prebacujemo mehanizovano čelo s 2.500 tona željeza na novu lokaciju gdje će raditi godinu i po. Trenutno je smanjena proizvodnja, ali je povećana potreba za sporednim poslovima da se djelomično nadoknadi manjak uglja, da možemo isporučiti ugalj Termoelektrani Kakanj, da ne bismo ostali bez osnovnih stvari, bez plata.

RMU Banovići

​Ispod cijene

​Prvo polugodište 2019. godine smo uspjeli poslovati pozitivno, iako je otkupna cijena uglja koji dostavljamo u TE Kakanj drastično snižena. Za drugi kvartal je iznosila 57,54 KM po toni uglja ili 4,697 KM po GJ. To je sramotno! To je cijena jednih rudarskih čizama. Osim toga, nas i kradu. Mi smo tužili JP Elektroprivreda BiH, zato što nam je ukrala dio proizvodnje. Otpisuju nam dio dopremljenog uglja, jer kao nije imao dovoljan broj kalorija, a redovno ga spaljuju u Termoelektrani. Dakle, ne priznaju nam taj ugalj, mada su ga spalili i prodali električnu energiju. Tih 4,697 KM po GJ je manje od pet maraka po Gigadžulu, koliko je 2009. godine Ministarstvo za energetiku, rudarstvo i industriju Federacije BiH odredilo kao otkupnu cijenu po GJ. U ovoj godini Rudnik Breza nije dobio više od 4,8 KM po GJ, dakle nisu nam isplatili ni tu zagarantovanu cijenu iz 2009. godine. Potcjenjivački se postavljaju i odnose prema nama. Nemoguće je otpremiti ugalj a da ne dođu iz firme koja se bavi kontrolom kvaliteta uglja koji se otkupljuje, da ne maltretiraju naše ljude. Omalovažavaju nas, jer su vjerovatno naručeni od nekoga da rudarima prave smicalice. Ovako se neće moći dugo izdržati. Mislim da će pući na svim nivoima.

Prema tome što govorite, ispada da je Elektroprivreda BiH za rudnike i spasitelj i uništitelj?

– Upravo tako. U ovakvom sistemu mogu samo svi propasti. Žao mi je što se ljudi koji su upropastili rudnike prije četiri-pet godina sada nagrađuju i postavljaju na direktorska mjesta. Možda da upropaste Elektroprivredu!?

Plate su, inače, nikakve. Rudari šute. Ne znam što šute. Dio radne snage napušta posao, traži neplaćeno odsustvo na šest mjeseci ili prekid radnog odnosa. Odlaze vani da rade. Vjerovatno im je tamo lakše, a zarađuju puno više. Uz to, sad ćemo morati prekinuti ugovore o radu sa 130 radnika, mahom kopača, koji su radili na određeno vrijeme, jer nam je federalna Vlada svojom odlukom zabranila upošljavanje novih ljudi. Izgubićemo ljude koji rade između godinu i dvije u podzemnoj eksploataciji, koji su najbolji radnici, kopači.

Hoćete reći da se od Vas traže rezultati, a da Vam istovremeno “vežu ruke”?

– Ali, zaista je tako. Nije mi došao nijedan vanjski radnik da kaže kako želi u prijevremenu penziju ili da hoće da napusti firmu, jer je našao negdje bolji posao. Uglavnom, tu idu jamski radnici koji imaju platu 1.000-1.200 KM. Ovo je rastjerivanje radnika i zdrave radne snage iz Bosne. Mi radimo u četverobrigadnom sistemu, tako da možemo izvršiti planirano, da otpremimo 600.000 tona uglja TE Kakanj. Međutim, prenašpanovano je. Radimo s jednim širokim čelom ono što nekad s tri čela nismo imali. Dvije tone po nadnici, to je fantastičan rezultat u podzemnoj eksploataciji, a mi ne možemo da opstanemo.

Šta je s drugim širokim čelom koje je trebalo biti nabavljeno iz sredstava Elektroprivrede BiH o dokupu Rudnika mrkog uglja Breza?

– Opet je tender pao. Treći ili četvrti put tender pada. Da smo ga uvrstili u proizvodnju sa svega 300.000 tona, za ove tri godine bismo imali milion tona uglja veću proizvodnju. Ovako, propao je milion tona uglja. Pare stoje na računu. Cijena čela za to vrijeme je porasla koliko i čelika, možda dva ili tri puta.

Ne vjerujem da su toliko nesposobni da ne mogu da odrade zadati posao. Sumnjam da su dirigovani od nekoga, da to razvlače. Uglavnom, vade se na Zakon o javnim nabavkama BiH, ali, ponavljam, ili su nestručni ili namjerno odugovlače s tim po nečijoj naredbi.

Bojite li se nakon ovog razgovora da ćete se naći na meti ljudi iz vladajućeg društva, iz EPBiH, da će Vas pokušati ukloniti s mjesta direktora Rudnika mrkog uglja Breza?

– U ovakvom sistemu kad neko hoće da vodi, da rukovodi nečim, mislim da nije s njim nešto uredu. Ovakvo stanje, ovakve pritiske je teško izdržati. Radi se o jamama s metanom. Treba voditi brigu i o sigurnosti ljudi. Uglavnom, ne bojim se nikog. Ništa nisam slagao. Situacija je takva.

Kaže se da je rudarski kruh sa sedam kora…

– Očekivali smo da će zaposliti novu radnu snagu, mlađe ljude, da ćemo više proizvoditi. Cijena uglja je takva kakva jeste, kada izađe na površinu, već je prodan. Da li ćete ga dati Termoelektrani, to jeste Elektroprivredi koja može odmah prodati struju ili korisnicima po zemljama u regionu, to je do vas.

​Glupost iz Parlamenta

​Nijedan proizvod nije toliko cijenjen danas kao ugalj. Čuo sam da je jedan zastupnik u Parlamentu Federacije BiH s govornice rekao da nedostaje ljudi u građevinskom sektoru i kao rješenje vidi da se zatvore svi rudnici, a rudari prebace u građevinski sektor. Toliku glupost nisam čuo otkad sam se rodio. U vrijeme kad je ugalj potreban, kad je energija potrebna, da budemo konkurencija Kinezima, on bi da pozatvara sve rudnike. Stvarno mi nije jasno.

Ima li izlaza za rudnike?

– Vlada Federacije je poduzela neke mjere s resornim ministrom na čelu, ali mislim da je to radila ad hoc i da nema to s kim implementirati. Upravo sad radimo planove restrukturiranja, planove rudničkih kapaciteta, s našim prijedlozima nove sistematizacije i zatvaranjem neproduktivnih revira, svega onoga što će smanjiti obim i radnu snagu. Ali, moramo shvatiti da mi zadnjih godina nismo ulagali u istražne radove u rudnicima. Ako mislimo graditi nove blokove za termoelektrane, treba misliti o rudnicima za sljedećih 20-25 godina. Moramo krenuti u opsežne istražne radove. Veoma malo ili nikako smo to radili od rata naovamo. Samo su se raubovali kapaciteti u svrhu dnevne proizvodnje.

 

(Mirza Dajić/ Oslobođenje)