Balkanski univerziteti: Lažne diplome kod loših političara

Balkanski univerziteti: Lažne diplome kod loših političara

RSD Sloboda

Većinu zemalja bivše Jugoslavije potresaju afere u kojima su najveći dužnosnici zakonodavne i izvršne vlasti optuženi da su posegnuli za političkim utjecajem i korupcijom tokom školovanja, kako bi stekli diplomu, no još niko nije odstupio sa dužnosti zbog takvih optužbi.

Analitičari to ocjenjuju kao jasan dokaz odsustva vladavine prava u tim zemljama ali i snažnom utjecaju politike na obrazovni sistem, što je loša poruka za sudbinu zemalja i njihovog stanovništva.

RMU Banovići

Ministri i obavještajci

Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informacijsko društvo Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini, naložilo je u septembru poništenje diplome Osmanu Mehmedagiću, direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Bosne i Hercegovine, koju je 2007. stekao na Univerzitetu za poslovne studije u Banjoj Luci, jer su uočene nepravilnost u proceduri izdavanja Mehmedagićeve diplome.

Akademska zajednica u Hrvatskoj snažno se pobunila polovinom prošle godine, nakon što je Sveučilište u Zagrebu dodijelio počasni doktorat predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Đurđica Čilić izjavila je da je nedopustivo da tadašnji član Predsjedništva BiH dobije počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta, jer je kompromitiran brojnim optužbama za kriminal, pa čak i optužbama za nehumano ponašanje prema logorašima tokom rata u BiH. Uporedo sa optužbama profesorice Čilić, hrvatski pisac, kolumnist i kritičar Jurica Pavičič izjavio je da vraća svoj doktorat Zagrebačkom sveučilištu zbog dodjele doktorata Čoviću.

U Srbiji također traje afera pokrenuta prije nekoliko godina u kojoj je tadašnji gradonačelnik Beograda i aktuelni ministar finansija Srbije Siniša Mali optužen za plagiranje doktorske disertacije.

Univerziteti izgubili autonomiju

Miodrag Živanović, penzionisani profesor sa Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, govoreći za Al Jazeeru o visokom obrazovanju u BiH, kaže da su javni univerziteti u zemlji već decenijama pod političkom kontrolom, bez potrebne autonomije, dok većina privatnih fakulteta ne služi za stjecanje kvalitetnijeg znanja kakva je praksa sa privatnim univerzitetima na Zapadu, već baš suprotno – da bi kandidati brže i lakše završili školovanje.

“Univerziteti ovdje služe suprotno od onoga što bi trebali biti po svojoj osnovnoj funkciji“, rekao je profesor Živanović, ocjenjujući da je upravo i to jedan od ključnih razloga zbog čega zemlje u regionu ne mogu postići društveni napredak.

Premda je Hrvatska članica Evropske unije, profesor sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Neven Jovanović, dokazuje da stanje u Hrvatskoj nije ništa bolje kada je u pitanju utjecaj politike na univerzitete.

Diploma u zamjenu za političku zaštitu

“Što se Hrvatske tiče, moj je dojam da utjecaj ide u suprotnom smjeru – od akademije prema politici. Naime, u posljednjih je 25 godina hrvatsku akademsku zajednicu jedna interesna skupina pretvorila u svoj feudalni posjed i rasporedila se na ključna mjesta u sustavu znanosti (ta skupina, inače, ima dva krila – jedno bi podržavalo svaku vlast koja ga ne dira, drugo preferira malo tvrđu nacionalističko-klerikalnu liniju), ta skupina pokušava iskoristiti reputaciju visokog školstva da bi utjecala na politiku“, rekao je profesor Jovanović.

Dodjelu počasnih doktorata Sveučilišta u Zagrebu predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću, kao i ocu sadašnjeg premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, te pokušaj dodjele takvog doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, Jovanović vidi kao trampu – “ugled u zamjenu za političku zaštitu i političke usluge”.

“U ustanovama kao što je zagrebačko sveučilište pripadnici te skupine čvrsto drže uzde – financijsku i kadrovsku politiku – pa ih pokorno slijede svi ostali, predvođeni dekanima koji moraju svojim fakultetima osigurati svakodnevno funkcioniranje, glasaju za sve što im kažu i nadaju se da se neće previše obrukati“.

Profesor Jovanović kaže da niko od političara u Hrvatskoj koji su optuženi da imaju lažne diplome nije snosio posljedice (Ante Đapić, 2000. godine i Milijan Brkić, 2010. godine skupa s još dvadesetak polaznika Visoke policijske škole).

“To nije naškodilo karijerama tih političara, niti se nešto bitno dogodilo njihovim mentorima – nisu javno osramoćeni, nego su diskretno pušteni da odu. I sve se to dogodilo na javnim, ne na privatnim visokim učilištima“, kaže Jovanović.

Hiperprodukcija visokih titula

On ocjenjuje da takav odnos prema obrazovanju nije dopustio samo plagijate, “već i hiperprodukciju visokih titula, čime se ‘kvaliteta’ svodi na broj stranica u doktoratu i jedinica u bibliografiji, što rezultira obezvređivanjem visokog obrazovanja, njegovim pražnjenjem od najbitnijeg sadržaja“.

“U takvom ispražnjenom sustavu neće biti ni znanosti, ni kritike, ni istine, ali će poslušnosti, umreženosti i ‘ja serdare, ti vojvodo’ biti koliko hoćete“.

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani Zijad Bećirović rekao je za Al Jazeeru da političari iz zemalja bivše Jugoslavije ne razumiju ulogu ni politike ni obrazovanja, odnosno politiku shvataju na način da kada dobiju povjerenje građana, onda mogu raditi šta žele.

“Naravno, ne samo diplome, već i povjerenje građana neki od političkih funkcionera u tim zemljama su dobili na dosta upitan način”, kaže Bećirović.

Univerziteti iz zemaja bivše Jugoslavije kotiraju dosta loše na Šangajskoj listi koja mjeri kvalitetu obrazovanja koje univerziteti nude. Univerzitet u Beogradu na Šangajskoj listi za 2019. nalazi se između 401. i 500. mjesta, kao i Sveučilište u Zagrebu, dok na toj listi nije rangiran niti jedan univerzitet iz BiH.

(Armin Aljović/ Al Jazeera)